RTV Teorija i praksa

repriza, a možda su po nečem i nadmašili medijsku eksploziju iz Bukurešta, Bagdada ili Berlina. Jedan rumunski oficir tada je preko televizije komandovao potjerom za svojim predsjednikom, Sadam i Buš su otkrivali „ratne karte” u satelitskom duelu, a kralj Husein je, preko CNN, slao u Ameriku nešto što je zaboravio reći sekretaru Bejkeru. I Kučan je preko televizije naređivao svojim teritorijalcima, a Janša slao ceduljice svuda naokolo i, kao usput, odgovarao na pitanja novinara. U antologiju događaja modernih komunikacija ući će i onaj Bečlija koji je, slušajući reportera CNN, telefonirao svojim prijateljima u Jerusalem: „Sklanjajte se, idu skudovi!”. Sarajevski medfji su možda spriječili jedan novi rat, a umalo da ga nisu i izazvali. Evo šta se zbivalo tih dana i noći od prvog do četvrtog marta 1992. godine. NEDELJA, PRVOG MARTA Referendum za suverenu i nezavisnu Bosnu prošao je kako se i očekivalo. U sedam uveče su zatvorena glasačka mjesta, a svijet se već predveče povukao u kuće - da vidi Dnevnik i da se, za svaki slučaj, skloni s puta. Neke čudne vibracije struje kroz stanove i gradske spavaonice. TV ekrani usijani od iščekivanja: Alija (Alija Izetbegović, predsjednik Stranke demokratske akcije i predsjednik Predsjedništva BiH) objavio je da je od večeras Bosna nezavisna, a SDS poručuje da se to njih uopšte ne tiče, jer su Srbi bojkotovali referendum. Slavljenička kanonada gasi svjetla po stanovima. Ljudi se kao miševi zavukli iza teških zavjesa i žaluzina. Proviruju prema rubovima okolnih brda odakle se nadigravaju odbljesci svih mogućih oružja. Zatim šok: na ekranu lokva krvi, neki čovjek u crnom odijelu i s maramicom na reveru, čupa kosu. Okolo zbunjena milicija, prolaznici... Pucnji na Baščaršiji, kod Pravoslavne crkve, prekinuli su svadbeno slavlje. Pada noć puna neizvjesnosti. Tragam po medijskim bespućima predosjećajući da će se nešto desiti.

75