RTV Teorija i praksa

Zaista je pravo blago imati svijet na dugme. Pritisneš tu čudesnu spravu, daljinski upravljač, i na ekranu je već RTL: neka serija u koju se ne mogu uključiti, pa onda „Skaj njuz” koji se opet bavi Irakom... Na lokalnoj kablovskoj Top Gan, dobar film, ali sam ga već dva puta gledao. Za svaki slučaj sam ponovo na prvom, pa drugom kanalu... I gle, četvrti kanal, komercijalna televizija Dobre vibracije: ulica pusta, malo pod izmaglicom, žmirkaju svjetiljke, popriječeni autobusi, neki kamion, pa trolejbus, kontejneri... Promiču siluete. Prepoznajem raskršće na Vrbanja mostu, svega pedesetak metara od zgrade Skupštine i Vlade, pođno puta koji se odvaja prema Trebeviču. Kamera fiksira i niko ne govori. Zatim glas reportera iz studija; „Ovo nije dokumentarac. Ovo je živa slika, živa slika... Ovu barikadu su stavili građani, zbog napada na srpske svatove. Naoružani su i prolaz nije nikome dozvoljen... Očekujem novu kasetu. Pratite Dobre vibracije!” Na satu je gotovo ponoć. Začas sam ponovo na Televiziji Sarajevo, ali tamo je već prošla odjava. Nešto se veliko dešava, a zvanična TV je otišla na spavanje. PONEDELJAK, DRUGOG MARTA Budi me nestvarno jutro, kao kad čovjek iz grada dođe na selo, pa ne može da spava. Smeta mu tišina. Jutros se nad gradom čuju ptice. Neki zlokobni mir vlada ulicama i kroz prozore samo probijaju zvuci radija. Pola šest je. Semra Duranović vodi prvi program: „Noćas su postavljene barikade na Vrbanja mostu, u Omadinskih brigada, kod Socijalnog i hotel ’Bristola’, na Pofalićima... Mi smo pokušali da se probijemo, ali nije moguće. Grad je presječen na pola. Ne izlazite iz kuća dok se stanje ne razjasni! Pozivamo nekoga iz vlasti da dođe u naš studio! Ako se ne može probiti neka se javi telefonom... Ne izlazite iz kuća... ne puštajte jutros djecu u školu! Mi ćemo pokušati saznati šta se dešava...” Pokušavam da telefoniram u RTV. U slušalici muk. Opšte zagušenje, kao za Novu godinu.

76