RTV Teorija i praksa

Paradoks našeg primera jeste da je politika proizvela efekte (ne samo i prvenstveno politika naših prostora) visokog rizika i kontradiktornosti. I u jednom i u drugom slučaju ovi efekti pogađaju i dezorijentišu pojedinca i porodicu. Nacionalna politika u novoj državi, posebno u Srbiji, nosi iz\'esne atribute masovne mobilizacije (jedinstvo oko srpskog nacionalnog interesa). Ali, ako je savremeno gradansko društvo negativne predznake prema individuumu i porodici proizvelo efektima izobilja industrijske civilizacije, efekti političke komunikacije na ovim prostorima u nacionalnom interesu postavljaju pitanje opstojanja i suverenosti naroda. To je opšti cilj, interes, motiv mobilizacije. Svi ostali efekti ostaju u senci ovog osnovnog. Međutim, ako Markuzeov jednodimenzionalni čovek živi u krajnostima države izobilja i agresivne potrošnje, krajnost u kojoj se nalazi naš čovek je prisila dezorganizovanog drušlva u kome se vrlo teško uspostavlja elementarna socijalna veza. Nacionalni interes nije dovoljan uslov za razvijene socijalne veze. ALTERNATIVE, MOGUĆNOSTII REŠAVAJUĆE ORIJENTACIJE Ova kontrastna poređenja smo učinili jer je naša analiza dospela do kodne lačke informacije i njenoga doživljaja kada se postavlja pitanje; ima li u entropičnom stanju društva pozitivnih energija? Mogu li se revitalizovati strukturni elemenli i faktori s pozitivnim predznacima? Odgovor na ovo pitanje, za koje pored politike ni nauka ni mediji nisu ispoljili potreban senzibilitel, zahteva da negativne činjenice poredimo s funkcijama porodice i njenim relacijama, jer su u njima "razložni argumenti". Altcrnative u poslavljenom zadatku kreću se u relacijama diferencijacija - integracija. Pri tome je aktuelna diferencijacija, pod uticajem negativnih faktora, polazna tačka analize. Ona olvara mogućnosti raspravljanja i preoblikovanja negativnih predznaka u rešavajuće orijentacije. U normalnim okolnostima relacija diferencijacija - integracija ima za predmet raspravljanja promenu, tendenciju razvoja pod uticajem različitih faktora: političkih, tehničko-tehnoloških, ekonomskih, sociokullurnih, urbanisličkih, u kojima porodica doživljava promenu.

105