RTV Teorija i praksa

dokumentarističkih fragmenata oblikovanih "otonskom tehnikom". Takođe je zapaženo i sve očiglednije insisliranjc na totalnoj performativnosti dela što se postiže: - uvodenjem doslednog, sukcesivnog direklnog govora, dijaloga, zatim bogatom hronotopizacijom događaja i situacija, kao imanentnog parametra akustičkog mizansccna, potom polifonijsko-sinhronijskom upotrebom svih slojcva radiofonskog jezika modelovanja (verbalni-prirodno-jezički, zvučni signali, akustički efekti i muzika), kao i upotrebom svih akustičkih planova radiofonskog scenskog proslora. Tako se u pomenutom dvadcsetogodišnjem periodu zapaža pomak od primarno dijegetičko-konstantivnog i sporadično mimetičko - performalivnog radio-dramskog oblikovanja, zasnovanog na dramaturgiji teksta, ka totalno performativnom oblikovanju zasnovanom na kongenijalnim osnovama dramaturgije ideje, a koja omogućava da se radiofonsko umetničko delo percipira u raskošnim mentalnim slikama kao mentalno-akustički film. U tom smislu, kao anlologijska dela izuzetne radiofonske kreacije i umetničkih dometa - koja, istovrcmcno, vcoma uspešno, na kongenijalnim osnovama, korcliraju s originalnim literarnim predloškom, očuvanjem njegovog osnovnog estetsko-umetničkog enlitela - eksponirale su se radio drame: Gospođica , iz 1979. godinc u režiji Darka Tatića; Razgovor sa Gojom iz 1976. godinc, Zeko iz 1983. godine, Sprovod u Terezijenburgu iz 1984. - sve tri u režiji Miroslava Belovića; Hn atski bogMars iz 1983. godinc, u režiji Zvonimira Bajsića, kao i radio roman Roman o Londonu iz 1983. godine u režiji Miša Bušića. Dnevnik o Carnojeviću Miloša Crnjanskog i Razgovor sa Gojom Iva Andrića - svojom intimističkom prirodom i samom strukturom diskursa - pokazali su izuzetnu podatnost radiofonskom oblikovanju, uz minimalne dramaturške intervencije. To su Arsenije Jovanović, kao reditelj, i Branko Pleša, svojom raskošnom glumom, još davne 1963. godine znalački iskorislili, oblikujući Dnevniko Carnojeviću u prckrasnu ispovedno-intimističku radio dramu, a Miroslav Belović, sa Ljubom Tadićem i Petrom Banićevićem, Razgovor sa Gojom, 1976. godine, akuslički "prepisali" u kamernu radio dramu. S obzirom na to da je ovo jcdno od prvih interdisciplinarnih komparativnih istraživanja u domenu

117