RTV Teorija i praksa

sekvenci literarnog predloška u radio medij - ostaje u kompetenciji verbalnog jezičkog sloja radio-dramskog oblikovanja. Čisto verbalna struktura, kakva je štampano književnoumetničko delo, ne može se na kongenijalnim osnovama transponovali u radio medij bez respcktovanja upotrebe verbalno-jezičkog sloja, odnosno samo upotrebom akustičkib signala, zvučnih efekata i muzike. Hronolopska performacija, artikulisana akustičko-neverbalnim sredstvima (zvučni signali, zvučni efekti, muzika) - imanentna je radio dramatizacijama. Bez njene upotrebe ne mogu se transponovati dijegeličko-konstanlivni parametri teksla (poput opisa, ili informativnog navođenja vrcmensko-prostornih okolnosli u koje su situirani i u kojima se odvijaju događaji inherentni štampanoj pripovednoj literarnoj strukturi) - a da se, pri lom, ostvare oni paramctri koji identifikuju radio-akustičku strukturu kao radio dramu. Rečju, bez potpuno ravnopravnog pulsiranja vcrbalnog i akusličko-neverbalnog sloja, njihove međusobne sinhronizacije i prožimanja - radio-dramska forma, kao živa psihološko-akustička slika, kao radio-teatar - ne može da se konslituiše. U radio-dramskom umctničkom delu, akustički mizanscen hronotopski definisane psihoakustičke scenske slike -ne samo da su od presudne važnosti za njcno konsliluisanjc, već se javljaju i kao primarni, invarijantni parametri • idenlifikacije žanra konkretnog estelskog predmela kao radio drame. Akustički mizanscen joj i daje obeležje teatarskog. Radio izvedbe literarnih dela, obuhvaćene uzorkom istraživanja, nastalesu u periodu od 1963. pa zaključno sa 1984. godinom. U tom dvadeselogodišnjem periodu, razvojem tehnike i tehnologije radija, unaprcđivani su i menjani i oni parametri koji definišu, kako estetiku akustičkih aspekata radiofonskog modclovanja umetničkih sadržaja, lako i globalni dramalurško-estetski pristup radio dramatizaciji. Zapaženi su značajni pomaci ka elastičnijim, slobodnijim i kreativnijim zahvatima na samom tckstu originala, i to pre svega tolalnim reoblikovanjem strukture samog diskursa i, istovremeno, inoviranjem njegove sadržine komplementarnim parametrima uzctim iz kompalibilne vantekstovne strukture u vidu dokumenata i

116