RTV Teorija i praksa

postoje jedino u smeru i tempu, a ne u razvojnim karakteristikama i tipovima definicija kao i u strukturnom obliku. Razlike koje nastaju u sadržajima definicija na dva jezika su uslovljene socijalnim, kulturnim, vaspitnim i drugim činiocima sredine koji takođe utiču na jezički razvitak, jer jezik nije samo forma i struktura. On je odraz i nacionalnog, i socijalnog, i psihološkog identiteta ličnosti. On jeuslovljen življenjem i borbom za preživljavanje u posebnim uslovima. Borba za opstanak nagoni čoveka da zaboravlja, često, i svoj jezik i svoje etničke korene. Kakvi psihološki ožiljci ostaju u ličnostima, zavisi i od genetskog koda koji ličnost nosi u sebi, i koliko liičnost u zaboravljanju svoga porekla traži oslobođenje od psiholoških pritisaka. Izgleda da nam na kraju izlaganja, možda, ostaje filozofsko razmišljanje u duhu Milana Rakića o zaboravu kao životnoj neumitnosti, ponekad u ime novih saznanja, a ponekad radi opstanka u životu. Međutim, o svim lim zaboravima pesnik kaže da čoveku "Nijedna beda i nijedan Juda nije nikad takav udar dao kao ovi tihi, stalni zaboravi". Ali u isto vreme kaže da mi "sa svojim sitnim navikama, živimo tako, o blago nama, kao da nikad ništa bilo nije".

137