RTV Teorija i praksa

Naši rezultati su pokazali da, uslovno rečeno, "bilingvalna" grupa čiji je i srpski i francuski jezik bio u razvoju (uzrast ispitanika od 2 do 4 godine), zaostaje po nivou jezičke razvijenosti od dvogodišnjaka iz vrtića u Beogradu, ali, isto tako, od ove grupe dece iz Beograda zaostaju i dvogodišnjaci iz konlrolne grupe čiji je maternji jezik bio francuski. Trogodišnji "bilingvalci" napreduju znatnije u odgovorima na francuskom jeziku no na srpskom, smanjuje sc broj ćutanja na pitanja (omisija), umeću se gestovi i crtanje kao pomoćno sredstvo u verbalizaciji i na srpskom i na francuskom jeziku. Zatim se javlja kao nov tip odgovora eholalija (ponavljanje pitanja), i to na francuskom jeziku, što odgovara razvojnom redosledu po uzrastima. Slične promene su i kod francuskih trogodišnjaka. Međulim, ono što se zbiva to je da su trogodišnjaci "bilingvaici" slabiji u svom maternjem jeziku no u svom francuskom jeziku. Osim toga, još gori su od vršnjaka u Beogradu, kada je srpski jezik u pitanju. Opadanje kvaliteta i kvantiteta verbalizacije kod četvorogodišnjih "bilingvalaca" na srpskom jeziku postaje još uverljivije i očiglednije, kao što je očiglednije naglo napredovanje kvanliteta i kvaliteta odgovora na francuskom jeziku. Grupe francuske dece pokazuju stalni ravnomerni napredak u maternjem jeziku. Ono šlo je važno napomenuti to je da postoje razlike ne samo u formalnoj, struklurnoj i razvojnoj liniji definisanja "bilingvalaca" ria srpskom i francuskom jeziku, no postoje razlike i u sadržajima definicija. Kada odgovaraju na srpskom jeziku, sadržaji su drugačiji nego kada isto dele odgovara na francuskom jeziku. Ako posmatramo eksperimentalnu grupu od 2, 3 i 4 godine u celini, i to grupu dvojezične dece u poređenju sa jednojezičnom grupom, videćemo da u poređenju rezultata na dva jezika postoje različiti smerovi i trendovi napredovanja. Trend napredovanja opada na srpskom jeziku, a ima nagli raslući skok na francuskom jeziku, dok jednojezične grupe dece napreduju kontinuirano i s ravnomernim trendom. Što se tiče samog napredovanja u definisanju pojmova i javljanju pojedinih tipova deflnicija koji su neka vrsta jezičkih univerzalija, nema razlika među grupama. Razlike

136