RTV Teorija i praksa

Uistinu, upotreba deminuliva na programima radija nije toliko česta koliko imenovanje saradnika čiji doprinos emisiji ili programu ničim ne zavređuje da bude imenovan. Ali kad čujem la nepotrebno spomenuta imena, odjednom sam pred istim mehanizmom ignorancije; umanjiti ono što vredi i istaći ono što je nepotrebno, deo su istog procesa; bitno je potisnuli, zatrpati vrednost. Umanjujući se međusobno tepanjem uvećavajući se namerno da bi se veličine smanjile, posližemo vedru blizinu Ijudi koji se ne smeju ničim razlikovati jedni od drugih. Pokušao sam jednom o tome da govorim svojim mlađim kolegama čiji sam bio urednik. Pozvao sam se na najviše uzore, jedan od njih je bio Pol Valeri. "Produbljena istorija književnosti, kaže Valeri, trebalo bi dakle da bude shvaćena ne kao istorija autora i slučajnih događaja njihovog života ili islorija njihovih dela koliko kao jedna istorija duha kao proizvođača i potrošača književnosti. Ta istorija bi se mogla napisati a da se ne spomene ni jedan jedini pisac." Posle ovoga naveo sam Emersona; "Reklo bi se da je jedna jedina osoba napisala sve knjige na svetu, u njima postoji takvo suštinsko jedinstvo da se ne može poreći da su delo jednog sveznajućeg čoveka". - Zar ne bi bilo poželjno, rekoh poletarcima na kraju balade, da naš program u celini deluje kao proizvod jednog lepog duha umesto da ga kontaminiramo svim i svačim, uključujući i svoja nevažna imena? Složili su se samo zato što nisu smeli da mi protivreče, ali je jedan od njih nehotice izrekao šta misli: - Divno si pričao Tozi, hajdemo sad na pićence. Otada mi nije palo na pamet da ih poučavam stvarima koje se tiču duha i kreacije. Pretpostavimo da na programu jedne gradske radio-slanice pored niza servisnih, zabavnih, potrošačkih sadržaja posloji emisija koja okuplja ugledne stvaraoce (umetnike, naučnike, filozofe). Imena učesnika ćemo, razume se, izreći u najavi, u odjavi, i možda lokom razgovora. Neka ih je trojica. Zajedno sa njihovim imenima na kraju emisije odjednom će se pojaviti imena Pere, Mike, Laze i Đoke, kako bi se znalo ko je vukao reglere dok je uvaženi profesor ’lomio mozak’ da objasni raspad ekonomskog sistema, ko je organizovao kafc u studiju za filozofa koji objašnjava moralne implikacije ratnih razaranja, ko je vrteo ploče đok

141