RTV Teorija i praksa

Đorđe Đurđević

KOLOPLETI GOVORA I ZVUKA (IX)

Začudo, o radiju se kod nas malo piše. Malo i govori. Radio se, uglavnom, sluša. Međutim, pre nego šlo ukažem na neke utiske i ocene hroničara i kriličara povodom izvesnih emisija u programima Radio Beograda (period avgust-decembar 1992. godine), nije naodmet ponešto reći i o radiju uopšte, makar i u najkraćim crtama. Stoga podsećam čilaoce "RTV teorija i praksa" šta je, sušlastveno, o loj temi u jednom napisu napomenula teoreličarka radija dr Mira Đorđević. Tako je vijek radija - vcli ona - kao lehničkog medija i sredslva masovnog komuniciranja relalivno kratak, ipak se u velikoj mjeri mogu sagledati rezullati njegovog djelovanja na život Ijudske zajednice. Radio-slušaoci danas više ne čine povlašteni sloj drušlva. U okvirima naše tehnificirane epohe radio-aparat je postao predmetom našeg svakodnevnog života. On je prisutan na svakom koraku od ranog julra do kasne večeri, u kući, u automobilu, na izletu, u salonima i trgovinama - neko ga je duhovito nazvao šumnom kulisom savremenog živola. Može se s pravom ustvrditi da je radio kao sredstvo informisanja danas uveliko premašio štampu, pošto su radio-tranzistori prisutni i tamo gde Stampa ne stiže. On je u pravom smislu postao medij masa, bez obzira na mjesto koje one zauzimaju u društvu (socijalni momenat), starosnu dob (prirodni momenat), lokalno porijeklo (grad, selo). Rezultati njegovog djelovanja u prvom redu zavise od

21