RTV Teorija i praksa

R.V.: Sta imjošpredajete? A.M.; Drugi predmet koji predajem je napredna režija, za malo naprednije sludente. To se zove "Režija dva". U stvari, tu sam vrlo zadovoljan. Imam desetak studenata, oni svi urade po dve vežbe sa elektronskom kamerom. Svaki profesor predaje po tri predmeta. Prvi predmet se računa za dva, ovaj jedan koji ja predajem, ove "Osnove televizijske režije". Jedan je snimanje sa jednom kamerom, a drugi je sa više kamera, a ovaj drugi predmet je s malo više vremena za finije stvari. Meni je bliži. Mislim da su studenti na tom predmelu naprcdniji, možeš sa njima da razgovaraš, nije tako striktno, nema onih osnovnih problema tako mnogo kao u prvom kursu. Prvi kurs je užasno precizan, ali ovaj je napredniji. Čak i ako vežbe nisu tako briljantne, ima više vremena da se probaju razne stvari, da se promisli i to nije tako intenzivan kurs. R. V.: Kako ste došli doprofesure? A.M.: Na ovom fakulletu, a slično je na svim drugima, raspiše se konkurs i ima raznih mogućnosti da čovek radi, od honorarnog do stalnog posla. AJi, kad te prime, onda te proveravaju. Prvo svake godine, onda li daju tri godine, pa još tri godine - najmanje posle 7 godina sednu i kažu: ”Da vidimo da li taj profesor može da dobije takozvanu slalnost. Da postane naš stalni profesor, da ga više ne propilujemo i ne držimo na probi". Slave sve tvoje zasluge i minuse i otvore proces koje traje 6 meseci, u kojem svi, od studenala do tvojih kolcga i javnosti, učestvuju u proccni. Sve sc to stavi na papir i vidi se koliko si ti unapredio svoj prcdmct, šta su uradio za studentc, vide se studentskc ocene, vidi se šta kažu ostali profesori, da li si napisao knjigu. Naročito je važno koliko si taj predmel unapredio, da li si ga učinio atraktivnim za studente, do merc da studenti kažu - taj predmet svi hoće. Jer kad se upisuju, kad biraju, za neke predmetc je gužva, to je sjajan prcdmct i može mnogo da sc nauči, a neki predmcti tavore. Potrebni su, dobri su, zanimljivi, ali nemaju dovoljno studenata. Posle 7 godina prosečno, nastaje odlučujući i težak trenutak za profesora, jer su to, obično, Ijudi u godinama (40-50 godina) i onda ti kažu :"Hvala lcpo, i doviđenja", što se vrlo često dešava, a što se kod nas ne dešava nikada. (Dešavalo se samo onda kad je bila u pitanju tzv. moralna podobnost.) Tamo kažu; hvala, vi niste dovoljno učinili u profesiji, ili profesionalno ste napredovali, ili vi ste ili niste školu zadužili, i onda te više niko ne ispituje i onda si za tih 7 godina dokazao da si

64