RTV Teorija i praksa

njihove kulture, itd. Pritisak je priličan. Ja sam to nekako preživeo, izgurao, dobio, i dalje je važno da ostanem, znači funkcionišem. Dakle, u svakoj drugoj situacijibio bih jako ponosan, hvalio bih se, veruj te mi, nemam razloga da lažem. Ali sada? Potpuno, kao da žvaćem praznu slamu, to mi apsolutno ništa ne znači. Uopšle me ne ispunjava, skoro da me ne dodiruje. Ne raduje mc. Nema radosti, ncma veselja, nema nikakvu boju, nema punoću - to je sve kao da voziš auto, voziš bolje ili gore. Čak i da je ovde sve idealno ja nisam više u godinama kada bi mi to sve nešto značilo. To je jedna izbeglička crta koja tu postoji. Strašna je za mene. Zbog toga ne možeš da se preseliš lako. Mene više ne zanima ni sav šareniš, ni sve bogatstvo, niti me fascinira, niti me raduje. R.V.: Stekli ste iskust\'o - pa kod nas, čekamo Vas, i ovde ste potrebni.

66