RTV Teorija i praksa

Vanda Krajinović

KOMPETITIVNA MEDIJSKA SREDINA I PROIZVODNJA RAZLIČITOSTI

Šta može da bude dozvoljena kompetitivnost a šta proizvodnja različitosli na leleviziji? Koliko ovi pojmovi automalski uključuju lakozvanog lojalnog građanina-državljanina i da li mnoštvo podjednako lojalnih građanki-državljanki sačinjavaju jedan "homogenizovani" auditorij prema kome se planira TV proizvodnja? Da li se kompeticija u medijskoj (lelcvizijskoj) sredini kreira na osnovu određenih različitosli? Ko je, onda, odgovoran za uvođenje različitih pogleda sa ekrana i da li kompetitivnost mora da se uskladuje? Da bih postavila ovakva i slična pitanja za sferu medijske kulture Treće Jugoslavije, moram prvo da objasnim upotrebu pojma pluralistička medijskapolitika. Kako ovaj koncept u našoj praksi javnog govora nije blizak ni užem krugu profesionalnog auditorija, odnosno kako je postojala dugogodišnja averzija prema njemu, potrebno je bar imenovali osnovne razloge za sve to. Odbrana režima uopšte, a posebno informacijskog u kome smo i dalje, kroz njegov dominantni diskurs koji se drži ’razumljive’ šablonske retorike, dovela je do zakržljavanja svesti i na tom polju. Porcd lažnog straha od intelektualizma, koga u mnogo čemu nije bilo kada gledamo nesuvisle tekstove mnogih naših ideologa, postoje svakako i drugi ideološki razlozi. Prvo, politika medija ili planiranje medijske politike ('media policy ) kao kombinacije reči i kada bi se

69