SRĐ

— 15 —

No, malo prije spomenuti, krunisani povjesničar pripovijeda nam dalje, kako je (lo polovine X. vijeka Dubrovnik bio već četiri puta razmaknuo svoj opseg. To postepeno proširivanje grada teško bi se danas dalo i samo od prilike opredijeliti, s toga ja ću samo upozoriti, kako jedno od najznamenitijeh proširenja grada bi izvršeno dolaskom i boravljenjem u Dubrovniku srpskoga vladara Pavlimira'). Ja neću ispitivati, da И je taj Pavlimir zbilja istorično lice ili nije, meni je dosta konstatovati, da ga kao takova smatraju ne samo svi dubrovački kroniste, nego još i poznati povjesničari Appendini, Engel i Mtiller, a arheolog Prof. Frano Bulić o istomu vladaru piše: ,,Ne ćemo ni mi da vjerujemo svemu onomu, što se pripovijeda po dubrovačkim i inim ljetopisim ob ovomu Pavlimiru. No da je temelj ovoga pripovjedanja povjesnički, nije dvojbe, i ako kasnije iskieen i urešen svakojakim bajkama 1 '.") Držeći se dakle onoga, što nam starodavne knjige pričaju, Pavlimir, dolazeći iz Rima, svratio je u Dubrovnik, te iz zahvalnosti za sjajan doček, uz ostala dobročinstva prema gostoljubivu gradu, dao je sagrađiti zasebnu tvrgjavu, koju hroniste obično nazivlju „castello Lavve". Ta se tvrgjava uzdizala negdje blizu današnje vojničke bonice, ili, kako misle neki povjesničari, na mjestu što se zove „Mrtvo Zvono", ili napokon ondje, gdje je danas vojnička kasarna svete Marije. 3 ) Ja sam za ovo potonje mjesto, jer odista spomenuta kasarna nije drugo, nego nekadašnji manastir sv. Marije,

') Po Appendiniju отај bi vladar bio sin nesretnoga Branislava. Neki ga pisoi nazivlju Polimir

') V. Izvještaj o č. k. višoj dubrovaekoj gimnaziji konoem školske g. 1876-77.

3 ) Drži se da je orkva sv. Marije od kašćela bila sagragjena od mletaekoga dužda Giustiniano Barbaro kao zavjet, pošto se bijaše spasao od zle godine vraćajući se jediiom iz borbe protiv gusara. Crkva je ova podignuta na južnom dijelu grada, blizu druge orkvice posvećene sv. Srgju (Sergiju). Ova potonja ne postoji više, a prva je pretvorena u kuhinju vojničke posade, kao što je dotieni dumanski manastir bio još od Franeeza upotrebljen za kasarnu, za koju svrhu i danas služi, te se zove kasarna so. Marije. D tomu su manastiru živjele dumne reda sv. Benedikta, a nešto malo đalje postojala su još druga tri manastira: sv. Andrije, sv. Vratolomije i sv. Marka, kojijem nema danas više ni traga. Svi su ovi manastiri bili za dumne, jer u ono doba nije bilo u gradu fratarskijeh manastira; svi su se pak uzdizali s one strane grada, što se zvala kaštio, Castellum. U kroniei Marina Gundulića naiazi se ova bilješka o crkvi sv. Marije: Anno 820. Si fabbrico la Chiesa detta S. Maria del Castello Lavvi contigua alla Chiesa dei SS. Sergio e Baceo fatta dal Ee Belo (biva Pavlimir).