SRĐ

7

tm SRGJ -»з

Вг. 3. Đubrovnik 16 Februara 1902. God. I.

Iz posmrčadi pok. pjesnika Jovana Sundečića.*) (priopćio L. Zore). Dajte mira Zlotvori se kivni dižu, Sire usta da me ruže, Da otrovom svoje zloće Svaki čas mi žića kuže .... Prezirem vas, podle duše, Crne, grdne nakaradi! Prezirem vas, poganovi, Neoprani ljucki gadi! Ko vas traži?... Dajte mira! čim vas volja — c'jenite se; Kom' vas volja — klanjajte se; Kud vas volja — penjite se... Ne ufajte, da ću s vami Sać u borbu ikad više: S junacim se junak mjeri, A ne pazi gnusne miše, Koji n'jesu za mač, str'jelu: No da čovjek na njih pljucne, Ili da ih nogom kićne II' kandžijom da ih pucne. —

*) Ovaj polemični dio pjesama Sundeoi6evijeli veoma je zgođan, jer ko je poznao pokojnika i njegovu ćuđ, odista zna kako se on ljutio. Ta jarost stvorila je koju pjesmu, koja kiti i ovu granu naše književnosti. Za to pozivljemo naše prijatelje, kojima je pokojuik slao ovakijeh pjesama, da nam ih priopće, eda se s vremenom ne izgube. (Ured.).