SRĐ

— 293 —

I treći put stiže božji svetitej. Stupi precl avliju gavana Flaka, a tu se bogataš odmarao na visoku trijemu sa šestero svoje ohole braće i šest taštijeh snaha. te se zaođjele u skupocjene Vizantijske peple, 1 ) a muževi zapučili zlatnijem zaponcima bagrene hitone. 2 ) Nijesu spominali Boga ni ime božje, no su stali naduti baš lcao da su oni neumrli bogovi. Sjedala kurulna su im bila od ebana, pozlaćena zlatnom žicom, a snahe su imale srebrna ogledala, te se šepirilc i ogleđale svoju Jepotu, svoju dugu vrankosu. Etera je, krasna pjevačica, udarala u zvtičnu liru i carskijem glasom pjevala o krasotama Vizantija; kako se vite kule ogledaju u morske valove, kako se grlc vile na Elespontu, na obalama divnoga grada. U to vikne Hilarij: „Mir Hristov ovoj kući!" Ne prihvatiše pođrughvci božji pozdrav, oni se grohotom nasmijaše i baciše slugi božjemu zalogaj ldeba, te je ostalo nihovijem vaskama . . . Hilarij uzdahne duboko i zaplače se kao dijete, jer пш žao, da im je onako kosmato srce. Još jeclnom vikne: „Božje je milosrđe veliko, ali se u vas mjera prerazila!" Pogleda u nebo, a nebo se na troje rastvorilo i vidi prst vječnoga sudije. Bio je otac nebeski vrlo razjaren na ovaj kraj. Svetac izazuje likove škrone 3 ) s nogu, istrese prašinu na Loznici do tri puta i ovako prorokuje: „Jaoh ti se, Gravodanije i Asamo, ne će ostati u vama ni kamena na kamenu, a vaše će se bogastvo raspršati ltao ova prašina na vihru!" To reče i ode, a prevezoše ga dva dobra kršćanina na onu stranu, gdje su dobri, gdje se vjeruje u propetoga Hrista. Svetac se prevezao, a u to se гепЦа potresla i more udrilo na valove; ali srce grešnika БЧака i roclbine nra ostalo kao mazija. Nazadovala im je trgovina, ali ostali, kao i prije, još gori bezbožnici, te u nesreći psovali Boga kršćanskoga, da im je on skrivio. Tražili su oni rogati ginovi (tako su ih zvali kršćani) da ubiju Hilarija, ali ga desnica Božja sakrila ispred bezbožnika.

') Plašfe. 5 ) ИаЈке. a ) Crevje.