SRĐ

— 310 —

Suvišan je i odvratan i onaj prizor, gdje zloduh bije sejaka, koji bi trebao još i da je šajiv. I na što uopšte onaj se^ak u komadu za djecu? . . Da komad izgleđa ],epši, pisac je unio nekoliko lošijeh stihova, koje naziv^e pjesmama. Jadan učitel djetini, koji, za \ubav sroku, ne žaliijezika iskvariti: Za godinu jedva dana Carape ispletu, A gdje j' igre i plesaiia K'o pomamne letu (mjesto lete) Nebom šeće mjesec bl'jedi Za nim sjajnih zv'jezda stada C'jelu noć ga vjerno sl'jedi . . . Jedno stado može da slijedi, a kad su stada, onda treba da slij ede. Ovakijeh pogriješaka ima još, no liije vrijedno da ih iznosimo. Ni djelo, samo po sebi, ne bi zasluživalo, da se o nemu govori, da nije onijeh navedenijeh preporuka. XX. * Cvieće iz narodne bašće, ubrao Trusan Nikov Volavski. (Osvitova knižnica) Mostar. Tisak i naklada hrv, dioničke tiskarne. Opet jedna zbirka narodnijeh umotvorina! Ali ova je zbirka. interesantnija od ostalijeh, jer, zamislite samo, pisac je sve ovo pjesme pokupio u Turskoj Hrvatskoj. Nemojte misliti sada, da se ja šalim i da stvar izvrćem na smijeh. Bože sačuvaj! skuplač baš, od riječi do riječi, ovako kaže: ,,Dok sam učitejevao u Turskoj Hrvatskoj, u ubavom Pouiiu, gdje je svaka gruda hrvatske zemle istorijska" . . . Eto vam dakle, pa ako ćete se smijati, molim vas smijte se skupl,aču, a ne mojoj tobožnoj šali . . . A kakve su to pjesme, želite li znati? . . Pa, naravno, srpske narodne pjesme, od kojijeh su, šta više I., X., XII., XVIII., XX., XXIV., XXVI., XXVIII., XXXI., XXXII, XXXIII, XXXIV, XXXV, XXXVII, XLI, Х1ЛП, XLIV, XLIX, LIV„ LVIl, LIX, gotovo pr.episane iz davno štampanijeh zbiraka: Vukove, Popovićeve, Milanovićeve i Grđićeve. Dakle više