SRĐ

— 359 —

paša je za to čuo, pa karl su uhode išle k Mostaru, Ali-paša poša^e precla nih svoga kavazbašu Ibrahima. On zasjeđe u jedan klanac i tu ubi uhode a nihove koiie odvcde Ali-paši na Bunu. Taj poginuli paša zvao se je Latas i bio je Omer-pašin brat. I'oslijc liegova odlaska kako od iiega nije bilo nikakva veska (glasa), Omer-paša se poboja, da mu nije brat gdjegod poginuo, za to izmoli sultana, da nega pusti da on uhodi Bosnu i Hercegovinu i da potraži brata. A kad mu sultan dopusti, on se prcobuče u drugo odijelo, načini se kao kakav šeh i krenu se na put. Tako je Omer-paša uhodio Bosnu i Hercegovinu od Turaka kao šeh proseći milostinu. Idući iz Mevesina uputi se s jednijem Nevesincem, koji bijaše Srbin pravoslavne vjere. Oni su se putem o svačemu razgovarali. U tom razgovoru Omer-paša raspitivao je Nevesinca za Ali-pašu. On mu je pričao sve potanko o Ali-paši; kazao mu je da je 011 na Buni, da ima dobra dva kona i dr. čim je Omer-paša čuo za kone, odmah posuinna na Ali-pašu da mu je pogubio brata. Nevesinac sa svojim konma svrnu u Blagajsku mlinicu da sameje žito, a pretvoreni šeh ode u Ali-paše na Bunu. Ali-paša je rado dočekivao strance a osobito šehove, jerbo je znao, da pod takvom obrazinom velikaši carski rado obilaze carevinu. Omer-paša jedno jutro ode na Bunsku ćupriju (most), a to jutro pokraj liega prođoše 18 ludi. koji gonahu jaiice. Na liegovo zapitivaiie: „nosite li jaiice na prodaju?" — odgovoriše mu: „kakvu prodaju, jadna ti prodaja! nosimo ih paši za ručka". On to jutro vidje kad Alipašine sluge provedoše dva koiia da ih na rijeci Buni napoje. Cim ih Omer-paša vidje, odmah ih poznade da su iz carske tavle (konušnice), a i na kopitima im bijahu carske dagme (obiježja). Tad se Omer-paša za sve osvjedoči i doznade gdje je liegov brat platio glavom. Ivad je bilo sjutri dan, pretvoreni šeli Ali-paši reče: — Prodaj mi, pašo, onog tvog dorata; pješe putujući ubio me je put, pa ne mogu više bez kona. — Ne bi aildasani (tu je riječ Ali-paša obiino u govoru upotreblavao) dao ti ga za stotinu žutijeh dukata. — A bi И za ravnijeh stotinu? — zapita ga pretvoreni šeh. — Andasani, za stotinu bih ga vala pregorio!