SRĐ

— 438 —

Pera. A osobito kad su nekako fino spretani Ora. Ma ako ga sveđ usprisijecamo, ne ćemo ga čut nigda. Pera. (govori Anici) Anica, da nijesi sad progovorila, čuješ? Allica (sama sobom). Podi, griješe, od mene. J e r o. Pjesma gospođi Sunčanici, koja ije cvijeće i iiim se hrani. Kad je laina Sunčanica, Noj mrzeia svaha 'e hrana; Nu sam trator i ružica Jestojska su ne izbrana. Ora. Lijepo, zaist.a lijepo! Pera. Nu sam trator i ružica, jestojska su lie izbrana; lijepo, crna, lijepo! Ma kako mu svaki veras lasno izide! J e 1 a. Naj veće mi su drage one riječi trator i ružica, i ono izabrana; ma kako lijepo stoje u rimu 2 ) ružica izabrana. Lijepe ove rime! J e r o. Nu mi reci, Suni&nice, Cv'jeća zimi kad ne bude, I kad samo tvoje lice Mile uscavti sred razhlude. P e Г a. Polako, polako, dragi gosparu Jero; pusti me, molim te, odahnut, ah, aaah! Ora. Ako ti je drago, daj nam malo oduška za prouživat. J e 1 a. Rđa me ne ubila, lijepo se arajdavam i izdno peta. Pera. Numi reci, Sunčanice; kako mu lijepo izlazi, naravno, naravno, naravno! ') sastaT}eni. ') srok.