SRĐ

— 459 —

sam vam objasniti legendc onijeh spomenika, u kojima je ona sama ispričala strasti četvoro njezinijeh doba. I vigjite kako se lako broje i pamte. U sve dvanaest vijekova; razdijeljeni — ako pridamo oblo dva vijeka trećoj perijodi, a jedan četvrtoj — u siiaznoj progresiji: 7, 2, 2, 1; kako izvrnuta školjkova spirala. U ovonie sam prvome nacrtu razlikovao četiri dobe po mijenama glavnog elementa duše u svakom narodu t. j. po vjeri, sa posljedicama, koje su te mijene imale za njezinu umjetnost. Ali ste niogli vidjeti, da ničijem nijesam pomenuo ono što obični istorici misle da im je naj preča dužnost objašnjavati — politiku, vladu, trgovinsko biagostanje! Jedna je moja godina megju tijem uzeta od krize u unutrnjoj politici (1301), a sad ću — kako kad materijalna instrumentacija prati duhovnu pjesmu — zabiiježiti mijene, koje pratiše Veneciju u zasebnim prelazima svake nove koncepcije u duši njene države: Za prve perijode, kad se usavršuje slijevanje raznijeh plemena u jedno pienie, a neuglagjena se vjera omekšava i postaje inteligentno hristjanstvo, vidimo kako se postepeno utvrgjuje monarhična neka vlast, danomice kreposnija; bez prekida joj se protive, često je vrijegjaju, ali svakim se carevanjem prečišćava jačim pojimanjem dužnosti, i svako je pokoljenje sluša većim strahopočitanjem. Pri kraju te perijode, narod je prožet vjerom u blagotvornu nazočnost božiju, u silnu zaštitu Svetoga Marka i skiptrom podarenog kralja; i posluh ih do smrti prati. A u jedanaestome vijeku Dvor (Palazzo Ducale) Dužda narodnog zakonodavca i njegova pridvorna crkva, u kojoj se nalazi ćivot Svetoga Marka, sjaju od mramora i zlata, jedan kraj druge. U drugoj perijodi, oduševljenijeh krstaškijeh ratova, od puka se izdvaja, osobito zbog visokijeh viteškijeh sposobnosti i zbog postojanosti patriotskijeh svojijeh kreposti — pa i zbog intelektualne naobrazbe, koju steče u upravljanju velikijeh spoljnijeh podhvata i u obrani zakonodavstva od navale tugje čeljadi — jedna vlasteoska klasa, koja se mudrošću i junaštvom uzdiže daleko nad opštijein stanjem množine, pa postepeno udružuje predanjima Vlasteoskoga Riina, domaće tinoće i sveta maštanja sjevernog i franačkog viteštva, jer su šefovi ove viteške klase bojni pobratimi njenijeh članova. Pri svršetku ove perijode, ta klasa ozbiljnije vaspitana, riješava da ćc sama upravljati državom i da ne će dozvoljeti, da je u vladanju