SRĐ

— 522 —

Тако s jarma i s nameta jaka, Sto gospara imaoca zgodi, 00 postađe slika beznišnaka. Tad nametnik b'jednoj pram gospodi Svojim krilom zadušn'jem se sune; A ona se šjepački izrodi. Ko na obraz dični svoj ne pjune, Preostade da prebira tuge, 1 svevojuo da se slavan dune.') Al' volovi spregnuti u pluge Da u šake ne minemo strašne, I prodane ne skapamo sluge; Pjesmu pjevab, liste pahah prašne, Dubrovčani da posrču daha Do nastajne sreće nepremašne. Kako feniks iz svog niče praha, ЈаГ iz svoje kožurice buba Lepirienog preuzima maha; Tako pade smrtonosna guba, Što u mome kraju se ugn'jezdi, I zgradi se spasonosna stuba, Koja vodi dobroj našoj zv'jezdi, Eodnom kolu, veju, gdje će naši V'jenac steći u narodnoj mezdi.

U ovijem je stihovima živo naslikan naš Medo i liegovo mišjene! Na po se pak naglašeno je da je 011 Dubrovački preporodilac. I tako je. Od mladijeh Jeta on je na tome nastojao i uz svoje vrijedne drugove, vrsnike i građane Iva d.ra Kaznačića i Matiju Bana, stao je na poprište u Dubrovniku da budi iz drijemeža narodnu svijest još u prvoj polovini minuloga vijeka, pak eto ga na tom radu neumorna do smrti. Svak ko dobro stvari razmišja, vidl i pripozna da našemu Medu kod nas u tome prva čast pripada; za to se u Dubrovniku iiegova uspomena cijeni i poštuje. Ko prolista „Dubrovnike zabavnike" od 1848 pa čak do 1872 naći će svuda traga Medovu umnom radu. Kad je „Dubrovnik zabavnik" prestao, eto Meda provođičem i nadisatejem „Slovinca". On je bio duša novome ') Puoićeva loza već je izumrla, ili ide da izumre.