SRĐ

— 616 —

U б п d п. priča. Marko је bio u velikom čuđu i ono ga je toliko zaokupUilo, cla po neki put rie znađijaše ni gdje nra je glava. Лко je išao na dužnost, o nemu je mislio, ako je išao kući o nemu, samo o nemu i to mu zadavaše takve jade, da se on siromah ne znadijaše naći. Imao je ženu, koju je bezgranično lubio; imao je dužnost, kojoj je bio odan i dušom i srcem, a oboje je trebalo čuvati u jedno isto vrijeme, sa jednakom pažnom i predanošću, a to je bilo apsolutno nemoguće, A bio je siromah, i osim ništavne plate nikakvijeh dohodaka, nikakve nade, a negovo se srce zamotavaše i odmotavaše kao klupče na razboju. On posmatraše đužnost na nekoj visini, na kojoj mu se ona blistaše tako silno, da on u tom blijesku nalažaše sjaja i od svoje narodnosti i domovine; i ženu posmatraše na toj istoj tački, i u noj i nenoj lubavi nalažaše odsjeva svoga blaženstva i rada; a kad bi se one, dugijem posmatranem slile ujedno, onda on u blijesku te svijetlosti ne znadijaše odakle više sjaja i topline potiče, te kojoj treba sa većom predanošću da teži, pa zato zbrkan i uduben nalažaše se na raskrsnici, po kojoj neprestano lutaše. Neka neograničena užurbanost nalagaše mu se u svakome pokretu, a provirivaše mu neopredijejena težna uz nestrpjene i žudnu. Ako je u kanćelariji, nadnesen nad stolom, na kome bjehu ispreturani razni akti i listovi, on bi svaki čas, bilo to krišom ili javno, zagleđao u sat, iščekujući s nestrpjenem čas, kad će prekinuti kanćelarijsko vrijeme i on poći u zagrjaj lijepoj ženici, pa zbog te nestrpjivosti postađe smiješan drugovima, a nemaran starješinama, koji ga brzo ocjeniše: prvi kao Uibomorna muža, a drugi kao nespremna i nemarna činovnika, ne zavirujući ni malo u dušu ovog siromaha. Л ako bi bio kod kuće, tad bi pored sve hežnosti i lubavi svoje ženice s nestrpjehem zavirivao u sat. i nekom nejasnom čežnom gledao kako se skazajke sporo miču i grozničavo uzvikivao: „Zadocniću se! zadocniću se! . . i to tako grozničavo, da je noj na posletku palo na pamet, da je on ne ^ubi, da jedva čeka da pođe iz kuće, jer mu je ona dosadna, te ga. se otpoče kloniti i ugihati mu se, što ga još većma kinaše, pa se čuđaše kako mu ona ne može da zaviri u dušu i protumači značaj ove nestrpjivosti.