SRĐ

— 735 —

doznalijem čitaocima, ali jedno ću vam kazati, da je svaka slika na po se, a sve ukupno pravi crescendo umjetnickoga razvoja. Muratov talenat, koji je katkad i odviše zaokupljen i spucen svojom vanrednom književnom vaspitanošću, te mu s toga nestaje često daha u poletu i prirodnosti (Urspriinglichkeit) u izvedbi, кб da se pod žarkijem utiscima Rimskoga boravka oslobodio svijeh spona, te krenuo sigurnijem i cvrstijem krokom prema svome idealu. A taj je ideal baš i samo njegov. Jer koliko je u Bukovca ajoš više u Medovića maestrija modernijeh eklektičara, toliko se u Murata sve to više učvršćuje jedna osobita, vlastita, s nikijem drugijem nezamjenjiva umjetnička individualnost. A to je dan danas, kao i na vijeke, glavna i jeclina vrlina pravijeh slikara. I originalna i zamamna ženska pojava u Elegiji, koja prolazi puna dubokijeh misli kroz arhaični zapad idealne okolice, — i mladenački par golišavijeh tjelesa u predvečerju borovitoga zaliva, ■— i žarki posmjeh bijele konavoke sa blistavijem srpom posred zlatnoga klasja — sve je to izišlo iz Muratovijeh snova i iz njegove nervozne, fine ruke. Ako ga i velika publika ne odabere svojim ljubimcem, biće uvijek šaka vaspitanijeh modernijeh ljudi, koji će se pred ovijem slikama zaustavit, pa će se povratit, pak će mislit i mislit кб pred rijetkijem, dragocjenijem slovima jezika, što samo umnici shvataju i uživaju. Od rafinovane, ultra moderne eskluzivnosti .Vturatovijeli slika, koja razlika i koji skok do trećega Dubrovčanina Celestina Medovića! Ovaj zaokupljen svojim nutarnjim sankom bježi od bučne javnosti; zazire od svijeta i popularnijeh uspjeha кб da se boji da mu ko no otkrije tajni bol njegove sjetne Muze, — ovaj sa vrhunca kamenite Kune baca u svijet bučne apoteoze ljuđsldjeh boraba, mučeničke poze iskrvavljenijeh i izmrcvarenijeh tjelesa, poznate ekstaze Asiškijeh stigmata i eto na, svak ga razumije i svak mu pljeska. Gdje se finoća Bukovčevog ukusa i neodoljivi čar njegovijeh šara zaustavlja, tu Medović nastavlja odlučnijim kretom, jednostavnijom tehnikom i popularnijim načinom. Ako je Bukovac svegj i u svačem duhoviti i elegantni Francuz, — Medović ostaje како uvijek sljedbenik one stare solidne talijanske škole, koja se razvila u sjeni Gvido-Renijevijeh i Correggiovijeh euritmičkijeh