SRĐ

— 736 —

kompozicija. Govorili estetičari što im drago, publika ,je za tu široku razumljivu, malko banalnu umjetnost, kao što ce uvijek voljeti Trovatora i Travijatu nego li Tristana i Pardfala. Za danas megjutijem dosta; — a kad nam ostane vremena svrnucemo se opet i nešto po tanje na tu trijadu dubrovačkijeh umjetnika. Koliko uživamo da im se ime časno i štovano po brackome i stranome svijetu širi, pa kako s ponosom i s nekom sjetnom radosti na njili gledamo кб na jedine Dubrovcane, koji hrleći k cijelji života drže neugašenu svetu zublju ideala, što im mrtvi veliki pregji tisnuše u ruku, e da se ne reče da ,,novi" Dubrovnik ne zna nego kupovat, prodavat i „činit konte" — tako ćemo pokušati da ih u brzom letu hihove mlađe sreće uhvatimo za skut, zaustavimo, pa prisi^imo da obrnu za čas glavu i da se zagledaju nešto dulje u dragu sjen raskrunjenoga grada. Jer dok mu u slobodi i slavi sve umjetnosti okruniše glavu, — treba da ta nova grančica sa staroga hreka okruni ploču mrtve slobode. O velikome im zadatku, što ih u Dubrovniku čeka, i što Dubrovnik od njih zahtjeva, prozborićemo u idućemu broju. Džono. iT Dubrovačka Epigrafija. U Gružu ispod makjena ukraj vode i puta pokraj mora, pred Krstom (Crkvom) i Manastirom Dominikanskijem na jednoj ploči povrh sjedala ovaj je natpis: Uslon, vrutak, put, sjen mila, Val, Krst ovdi i svet stan biva; Gojni odihaj duha i tila Počini ovdir i použiva'. 1855.

Kažu da je ove stihove napravio pokojni malobraćanin Paćifik Radelević. S.