SRĐ

839 —

volio je više nego sve tisuću žena, koje imađaše, i za to je bio ovjenčao dijademom, da takoga nikakva кгаЏса nigda ne bješe vidjela. Ali ona umrije mlada i nezin dijadem povjeri Salamun u ruke Ginđ, koje on bijaše svladao po voji božijoj, te nijedna glava iza negove drage lubazniee _ne bješe nim vjeneana. On ga je položio u dvor sagrađen posred mora, u mjesto daleko i nepristupno svima brodovima vodenijem od čovječjijeh ruka, a postavi mu na stražu dva svoja neumrla poslužnika, đva gorostasa nevidljvog svijeta, od kojijeli svaki držaše ogneni таб u ruci. Isukalo se vijekova a da nijedna lu°ka sila nije mogla ni pokušati da prisvoji ovo glasovito blago. Naša lijepa knegina bijaše lakoumno namislila i bješe se nasumee zaklela da e'e ga posvojit ili da će umrijet djevojka; od toga zanosa brzo ona osjeti pogubnu štetu. Nezin je otac prekaraše što je tako proti sebi samoj izrekla hotimicnu osudu na vjecnu nemužatost i lišila hegovo prijestoje potomaka, pokle nijedan Jucki knez ne bi mogao postići ono što je ona mahnito žejela. Nakon malo vremena iza toga umro je od tuge. Nababa bješe se, naravno, pokajala svoje zakletve i grizla se u duši što je svoga oca rastužila do smrti. Ali to se nije ni brojilo prama strašnom kidanu srca, što je ona kušala, pošto je Kadou stupio na otok. Od prvoga dana ona osjećaše da je nešto vuce k mladiću neznanijem cuvstvom, kojega slast ona kušaše za koje vrijeme. Ali kad postigne stalno uvjerene da je to do Jubavi; kad ona poce da pogađa u svoga lubavnika strast, koja je nabrecala i koja je sasvijem naličila hezinoj, ona se uprepasti i iskaše zaman nacina da se izvuce iz zamršaja. Ona lioćaše borit se proti toj Jubavi u zarnetu, saki'it je svomu Jubavniku, pretvarat se ravnodušna i liladna; ali sve bi utaman! Tiskaše je neprelomna sila; lieka slatka zlovoja nećutjivo svu je posvoji. Napokon trebalo je da popusti velikoj Jubavnoj moći. U to, ako se ona kad i kad utopi u miline nalazeći se sa svojijem Jubavnikom, nezina čestitost trajaše kratko vrijeme, i spomen hezine zakletve nametaše joj vazda pameti strašnu stvarnost. Tad se nezino jadno srce stiskaše, suze bi joj zamutile oči, i trebaše se ukloniti da sakrije od Kadou-a svoju smutnu i žalost. Što da učini? Rastavit se od gospodara svoga srca 54