SRĐ

— 843 —

,,Am Hofe von Ragusa." Roman von Mite Kremnitz. Schlesische Verlags-AnstaK von S. Schottlaender. Breslau 1902. U 17. broju „Srđa" prenijelo je uredništvo bijegku br. 224. „Beogradskih Novina", u kojoj je govora o romanu iz „dubrovackog života" od nekog Mile Kremenića, pa pozivje naše bibliofile, da potane o toj publikaciji izvijeste. Odaživjući se pozivu, primjećujem, da je taj roman pod gornijem naslovom nemacki izišao i da nije od „nekoga" Mile Kremenića već od „пеке" Mite Kremnitz, spisatejice, koja po recenziji „N. Sl. Presse" od 31 augusta 1902 uživa dobar glas u nemackoj citalaćkoj publici. Mite Kremnitz je prisna prijatejica rumunske кгаЦсе, koja, kako je poznato, piše pod pseudonimom „Carmen Sylva"". Kremnitz je dakle u stanu poznavati dobro dvorski život, a kako nezini romani iz rumunskog života „Radu" i „Knaz Dimitrije" dokazuju, zna ga vajano i opisivati. No ako Mite Kremnitz poznaje u opšte dvorski život, ne poznaje starog -dubrovaćkog dvorskog života, jer nen roman prenosi samo varijacije radi neke dogadaje psihološke i društvene naravi (a nikako istorijske) u Dubrovnik. Takovi dogadaji mogu se desiti na svakom dvoru. Dubrovnik je spisatejica uzela vajda samo s toga, što je Dubrovnik sada en vogue, isto tako kao što je Felix Dormann uzeo trogirska Kaštela kao mjesto, gdje' se dešava jedan hegov pustolovacki dogođaj. Dormann-ova drama je izašla pod naslovom „Der Herr von Abadessa" i bila je prikazana 15 februara 1902 u berlinskom velikom pozorištu. (Vidi recenziju u „Dalmatien" Br. 1-3, 1902). U opšte su nemacki spisateli poćeli praviti neku reklamu našem Primorju tijem, što događaje prenose u nas. Nemaćki ćitalac uživa, naravno, u opisivanu novog „milieu-а", osobito ako ga je na „AVurmbrandu" i u Jmperialu" proućio, i, naravno, ne može pojmiti komićni utisak, koji mi dobijemo, kad ćitamo n. pr. o Grofici Wellenberg u romanu Mite Kremnitzeve, i ako u ostalom i mi, kao i Nijemci, literarnu stranu ovoga romana kao i Dormann-ove drame moramo pohvaliti. Kako su ovi prenosi događaja, naravno samo psihološke naravi, omileli nemaćkoj publici, to možemo oćekivati, da će nemaćki spisateji još i daje otići, pa i istorijske dogođaje našega Primorja poćeti