SRĐ

- 846 —

junak svojom rukom mahao, od onuda mu jaki Bog pomagao i naklanao. Pak junak rijetko sio, a cesto mu nicalo; u dnu mu se busilo, u srijedi trstilo, a u vrhu klasilo; svaki klas кб u mene pas. Svaki mu se klas okretao k zem\i kako anđeli gospodinu Bogu, a mi danas tebi, bane domaćine. - Pak dani, višni gospodare Bože, ovomu našemu banu domaćinu na konu dobroga jahača, što bi kona jaho, a sablu paso, pak putem hodio, a Bogu se molio i zdravo medu ovaku braću dohodio. Braća ga hotjela, mjesto mu cinila, čast пш nosila, imo ko a imo kome, sve za čast i poštenu hAav, kao š*o i hoće ako Bog da. — A dani, višhi gospodare Bože, ovomu našemu bauu domaćinu, da bi ovaj naš ban domaćin pio sve dokle bi sam hotio, pak kad bi iskraj ovake braće odlazio poštena glasa i svijetla obraza, zdravo svome domu dolazio i pred dvorom nahodio svake vojske: vojue i nevo|ne; pak volne u dvor uvodio, za ovaku sofru posadivo, da mu blago blaguju, a vino piju, a Bogu se mole i o svakome junackome dobru zbore i govore. A junak nevo^nijem na vrata iznosio ruka punijeh i do vrata mu zlovojno đolazili, a od vrata veselo odlazili, putem hodeći, Bogu se moleći, ovako zboreći: „Dobra domaćina, dobre domaćice, dobro ti nam udijeli, udijelio i nima Bog sa sve bande i četiri strane, kako ono i hoće ako Bog da." -Ф- A dani, višni gospodare Bože, ovomu našemu banu domaćinu na uranku i zaranku, na svijetlu danu i mrkloj noći, u gnstoj gori i mutnoj vodi, na tijesnu klancu i mahnitu vrancu; gdje god bi mu bilo strašno strašnovito, sve mu bilo lako lakovito, kako ono i hoće, ako Bog da. — A dani, višni gospođare Bože, ovomu našemu banu domaćinu što mu je naj Jepše ovoga bijeloga svijeta : pamet bistru, a dušu cistu; su čim bi se pameti vlado, a s ludima razgovaro, a s božjom volom ugado, a što god bi činio, sve se Boga bojao i duše ne ogriješio. — Dani, višhi Bože, ovomu našemu banu domaćinu tri-četiri dobra: prvo dobi'o kruha, vina; drugo dobro goja, mira; treće dobro srebra zlata, a od tebe Bože data i poslata, kako ono i hoće ako Bog đa. — A dani, višni gospodare Bože, da bi se ovoga našega bana đomaćina svako dobro držalo, kako no se drži brštan drva i kamena, pijesak mora debeloga, a zvijezde neba visokoga i anđeli Boga pravednoga, a mi tebe, pošteni bane