SRĐ

— 813 —

toidi sono fenomoni inutili e dannosi, e i genii degenerati invece, forze impulsive al progresso đell' umanita." Nordau ne dijeli isto mnijene. ()n veli: „da su svi umovi naprosto izrođeni, koji kvare i opsjenuju, a na žalost i uticu na društvo; a nihov upliv urađa kobnijem posjedicama, niliova svjetlost ne tjera tminu, ona dovodi k propasti ". Ja nasuprot mislim, da oni proširuju orizonat znanosti i umjetnosti; pa kada bi i bili kobni, to ipak ne bi smjelo kod nas smaniti zanos i počast prama nima. I neki prizori same prirode, — kao n. pr. oluja na kopnu i moru, — štetuju, ipak niko ne će tvrditi, da nijesu u sebi veličanstveni. Nordau zaboravja, da se covjek divi Jepoti: a genij, — pa bio kao grom, koji pali gdje zahvati, •— biće fenomen kome treba da se divimo. Maks Nordau nije se zadovojio time, što se usudio ustvrditi, da je Wagner promašio karijeru; oštrom nemačkom kritikom prorešetao moderne mistike i kliničkijem svojijem okom otkrio u Tolstoju degenerativan talenat. On je proslijedio i daJe. Egotiste je prikazao antisocijalnijem stvorovima apsurdne kniževnike Baudelaire-a, Huysmans-a i Bourgeta; nedosjedna Ibsena, a Emila Zolu proglasio prostim pornografom. Kada bi se postavilo: da nam kniževnik mora napisati djelo u opreci sa mnijenem ostalijeh pisaea, ne obziruć se na ideju i suštinu ; Nordau bi bio sjajno u tome uspio, i mogao bi se danas ponositi — da je oij postigao. Niko do danas nije se usudio napisati takovo djelo kniževne kritike. Samo čovjek originalna talenta i odvažna duha - kao Nordau — mogao je napisati onakovo djelo »O Degeneraciji", kao što je ono zadne. Sto se razumijeva pod imenom „Degeneracije" ? Zalosnu nam panoramu pruža naše doba. Današne je društvo uzdrmano u svijem svojijem raznijem ustanovama, nema ni jedne same strane zdrave. Stara vjera ili se zabaca ili pretvara u praznovjerje i apsurdni mistićizam. Na ekonomskom poju vlada zloba i nepravda. Parlamentarni današhi sistem nikome ne udovojava. Društvo je bolesno, i znakovi brze katastrofe već se opažaju. Jedina oaza, za koju se eijenilo da je nadvladala opće rasulo, bila bi umjetnost. Ali i ovdje nas je nada prevarila. Treba da se razočaramo, i umjetnići, poput drugih, nijesu drugo već naprosto izrođenici.