SRĐ

— 889 —

EAIL Z 0 L Д napisao Dr. Torkvato. Na 29 Septembra, u ulici Bruxelles u Parizu, ispustio je dušu Emil Zola, jedan od naj popularnijih pisaea. i naj većijeh talenata XIX. vijeka. Da, Emila Zole nema više. Godine 1859. Emil Zola, a tada mu je bilo 19 god., prikaza se po drugi put na javne ispite, ali i tada bez uspjeha. Ova ga je okolnost možda i potakla — bivši mu zatvorena vrata državne službe — da se posveti peru i baci na kniževno poje. Već za mladijeh dana napisa povjesni roman iz krstarskog doba, i poveću komediju u stihovima „Enfonce le pion", koju je kasnije dovršio u zavodu Saint Luis u Parizu. Prisijen raznijem materijalnijem nevo],ama i okružen naj većijem siromaštvom, stupi kao saradnik malene pariške smotre le Travail, koja je izlazila pod uredništvom Germana Casse, Georgesa Clemenceau, Andrea Roussella i Petra Denisa. Jednog dana god. 1861, uredništvo primi jedan poveći rukopis u stihovima Doute, popraćen sa pismom Emila Zole, u kojem ih moli, da bi naj novija negova radna ugledala svijetlo u nihovoj smotri. Uredništvo, po sudu Clemenceau-a, odlući u koš strpati djelo još nepoznatogapjesnika. Nakonmalo dana, Zola se ponovno obrati na uredništvo sa poduhm pismom — i djelo je bilo objelodaneno. Na prvi mah, mogao si opaziti upliv Lamartina i de Mussetta, a djelo ako i nije savršeno, otkriva ipak rijedak talenat mladoga pjesnilca. Iste godine Emil Zola, preporukom Boudeta, stupi u službu khižare Hachette, sa mjesećnom dobiti od 100 franaka. Stvar malena, ali siromašnom Emilu prevelika. Godine 1862. poslavši uredniku malene smotre, koju je ista knižara izdavala, jednu svoju novelu le Bcdser cle l' Ondine, pisao je: „Моје ime nije još poznato kniževnoj publiei". — Ko bi se danas isto usudio kazati? Malo kasnije Zola objelodani u Revue Gontemporains, koju je uređivao Calonne, svoju poslovicu također u stihovima Pierette. U stihovima je i Amoureuse Comedie. Godine 1864. Albert Lacroix, upoznavši talenat mladoga pisca, objelodani negovo prvo glavno djelo Gontes a Шnon. Kroz ono vrijeme Zola je surađivao u Petit Journal i Vie Parisienne. U lionskom Salut Public tiskao je ućenu svoju