SRĐ

— 858 —

А u d i ј е n с i ј а. (Sanarija hudna pisoa). U mene ti je audijencija, a ipak nijesam kalivo visočftnstvo, jali preosveštenstvo! . . To je skromna i umijata soba, a u noj ceka na stotine ]udi . . . I to su baš po izbor Juđi! Nikomu nijesu učinili na žao, pa se s nima tako rado razgovaram i slušam nihove besjede. Sve su mi to braea i nijedan se ne luti kad će ga doći red, a da ga primim na audijenciju . . . Dakle, kažem da su to braća, a u mene dolaze na audijenciju, pa onda sam ja naj demokratičniji vladar, kad su mi baš podanici braća. Toga nijesam nigda za nigda čuo da bi kakav vladar, pa ako hoćeš i između onijeh majušnijeh Aka u crnackoj Africi, zvao svoje podanike braćom; a ipak se u ovom mojem kabinetu svi tako smatraju, te ili ja za take držim. Ako nh gdjekoji nc ide po ćudi, a ja ga onda ne primam u audijeneiju, pa isto ostajemo prijateli i on ceka ustrpUvo, sve dokle ga dođe red na onu pustu audijenciju, baš kao- za doba I^udevita XIV., kad su ono plemići đolazili u predsobje krajevo i čekali gotovo citav život, a da bi ih došao red, da cuju svoje plemenito, blaženo i presretno ime. Neki bi ostarjeli, a ne bi ih eto dopalo da oblače svilene bjecvice gospodinu kralu. Tu je bilo strašnog podmićivana u onijeh pridvornika, a u mene je sve na božiju prosto. U mene se ceka i — ustrplivo se čeka, a ja iz đajega u duhu gledam ko će mi stupiti u audijenciju. Na osobit su način poredana ministarstva, a na prvom je mjestu ministar narodne svijesti i zdrava razuma — i on je moj lubeznik, — te ga primam obično prvog na audijenciju . . . To su časi razmišjana. Ministar narodne svijesti sa nmom lijepo i oduševleno zbori, pa mi je to naj bola zabava, jer se tu govori iz duše i iz srca naroda, tu sam na svome mjestu . . . — Jutros sam baš rano ustao i čekaju me audijencije. Prva je: „ Kao što košuta traži potoke, tako duša moja traži tebe, Bože!"