SRĐ

— 916 —

S М U Т N Ј А u dvornici Velikoga Vijeća god. 1672. zabilježio L. V. Aristokratske su republike bile žive protestacije protiv prirodne težnje roda ljudskoga na jednakost. 1 za to su morale propasti i propale su za svagda. Ali pored toga opet su i bolje i sregjenije i trajnije bile-od mnogih drugih savremenih državnih oblika. Da ne spomenemo na ovome mjestu nego tri naj znacajnije aristokratske republike latinskog porijekla: Mletke, Grjenovu i Dubrovnik, može se reći da su one trajanjem odvojile od mnogih ostalih država monarhičnih i demokratsko republikanskih stalnim praveem u politici, savrsenim državnickim i diplomatskim vaspitanjem vladajuće kaste, najzad revnosnim vršenjem Pravde koje je tjesilo prostranu masu naroda za nedostajanje ili za gubitak dijela u državnoj vlasti. I te sregjene, simetrične zgrade imale su, razumije se, svoje nesuglasice i mracne strane kaonoti svaki organizam podignut ljudskim rukama i nastavan od ljudi. Tako i naša aristokratska dubrovacka vlada. Ma da nam svi dokumenti pokazuju da je dubrovački Senat, sa Malim Vijećem, vršio strogu kontrolu nad vlastelom u interesu reda, ugleda i trajnosti države *), opet je iz\jesno i to, da su vlastela bila obijesna i raspuštena do mile volje, zloupotrebljujući vrlo cesto suverenski svoj položaj da se i u vijeću i izvan njega predadu strastima koje su žalibog prirogjene svakoj zatvorenoj, odvojenoj, vladajućoj kasti. Mi znamo iz radnja češkog prijatelja našega grada, S. K. Jir'ečeka, kako su raspušteno živjela vlastela u Menčetićevo vrijeme, u XV. vijeku, u zlatno doba naše republike. Nije, da*). Ve6 se u XV. vijeku osjećala potreba da se zaveđe red i mir u sjedniee republikinijeh vijeća. Tako nalazimo u knjizi Senata i_Oonsilii Eogatorum) od god. 1478. na 12. Maja zabilježen slijedeći jednoglasan zakljueak: „Non andar di luogo in luogo, ma star ognuno al suo posto, sotto' pena di grossi 6 et chi straparlara ipperperi V." Drž. Arhiv.