SRĐ

— 933 —

ćuć se hoce li on za nim. Kad je napokon vidio da se gospodar ondje skamenio, zlovojno i laganijem korakom vrati se, te mu se do noga na tle svije. Gospodar, naslonivši lakte na koJena, zahvati širokijem šakama lice, te se zadube u misli, a što misli, to Bog zna; svakako mu je nevoja. Kad od hega ne možemo ništa da obaznamo, ano pustimo ga, te ajde da pođemo jedno sto koraka naprijed; tu ćemo bržek zadovojit našoj izvjedlivosti. Kuća je podignuta na pod: okolo ne jedna mala ograda, lijepo uređena; kad biste htjeli po noj obaći, našli biste malo obrađene zemje, obrasle u zeju, i to za domaću potrebu; eto tamo jedna staja, u noj su dvije kravice, što im podavaju svaki dan obilno mlijeka; ima još tamo u nuglu jedna pojata, gdje liroee (da prostite) dobro užiren prasae, kojemu je blizu sudhi dan. Ajdmo sad u kuću; sretaš odma ognište, tamno, sa samo jednijem malijem prozorom, kroz koji odušuje dim, a jaoh! da ga nije! i tako ti jede dim oci da ne možeš na ino no da plačeš. Okolo prijeklada, na lcojem piri još malo ogha, posijedale tri muške glave, sad su taman iza objeda. Naj stariji od nih, kojemu je već od godina progrušala brada, sam puši, te govori onoj dvojici; jednomu od nih po prilici je 25 godina, drugomu 20; sinovi su mu. „Bog i duša, djeco", govori im otac, ,,eto nh brzo 70 godina, a još nijesam preživio ovake zime, ni đocekao ovako studena Božića ka. ovoga puta; žao mi je, drva nemamo; ono malo gore što imađosmo, posjekoše što lupeži, a što gospar odnio; ono što je ostalo jedva da nam đotjece do рб zime. Fogibosmo, djeco, od zime ove godine, пб, slušajte; ajde da zamolimo kuma Ivana, da nam zajmje jedno desetak bremena, vratićemo mu do godine, alco Bog da, žitom. Dete, zovnite Jelu, pak da je pošajemo odmah k hemu". Do mala eto Jele. Depote, Bože, da se je nagledamo! Lijepog vitog uzrasta, vrane kose zgodno na zatijku spletene, malijeh crnijeh oci, regbi Vile ogledalo: onaj lijepi niz sitnijeh i bijelijeli zubića, one dvije rujne ruže na jagodicama, odavalm u napun djevojce. Narodno pak župsko odijelo tako joj lijepo pristajaše, da ti se i nehote na hu oči izmicu. — Poniknuta lica i oborenijeli oci, stajaše pred ocem, te će mu: „Caća, što ste me zvali!"