SRĐ

— 941 —

seca. Cisto obzorje, kao oko',? prekriva uspavanu prirodu. Tamo iz daleka čuje se bučna huka sjevera, te se sve to veee razlijega kroz Zupsku dolinu. Silni vjetar uvija vite jele i čemprese, te ti se prekazuju кб kakve noćne utvare. Ali Bože čuda! na ovakoj strašnoj i studenoj noći, eto tamo na raskršću puta, što vodi jedan u Mline a drugi u Zupu, vidiš jednoga čovjeka gdje sjedi na međi, puška mu zijeva na desnom ramenu, a struku prebacio preko lijevoga, Prekrstio nogu preko noge, te u mislima zaduben ne haje za studeni vjetar što ga po lieu brije; po sv'oj prilici ceka nekoga. Cuje od jednom nekakav šušak, malo da}e od sebe, regbi lucki korak; đipi on, zgrabi pušku, naperi je, kad što? Pas je nanušio iz daleka svoga gospodara, te trci k nemu. A čiji je? Baro je bome, pas Ivanov ; to je dakle Ivan što po noći luta, glavom on. Kad Ivan vidje da se je prevario, te da nije onaj kojemu on bješe zasio u busiju, naježi se, protrne: Ne će mi ipak uteć, zaurla, bio on jedinac gospara Griva, kamo li negov zapostat. Doznao Ivan, da je Sćepan pošao toga dana u Miine u prijateja na pir, te ga zato čekao tu na ždrijelu da ga ubije. Strašno li je, Bože, i užasno vidjet čovjeka razjarena u hegovom bijesu! U svojoj glavi misli da bi sve pobio što mu se opire; ali je još mnogo strašnije vidjet čovjeka razjarena radi jubavi; ako se i prvi na koji razlog sklone, drugi ne će nikada dok svoga jeda ne iskali. Ali je i to što nam treba opazit, da čovjek kad dođe do tog koraka, na koji stupi sada Ivan, ne čini to rad ikakve zlobe, no samo radi onog duševnog osjećaja što sree plemenito iskazuje, kad mu je u opasnosti poštene miloga čeladeta. Mišjaše Ivan, po onomu što mu je otac kazao, da je svaka nada za Jelu već propala; znadijaše dobro da on bez ne ne može, a opet mišjaše da gospar Grivo od toga ne će odustat, jer je bila u nemu strast zavladala; priučio se jogunastom pašovahu gospode i podlom ropstvu jadnijeh kmetova. Jele mu je na duši, te misli da bi teško pred Bogom sagriješio, kad bi je puštao u ruke obijesne gospode. Što će na to siromah! razlog, misli ne pomažu, nema se komu da tuži, zato ide sam iskat pravdu. — No eno se nešto primiče; ništa dale od trideset koraka stupa čelade, pjevucka ispod glasa, te se vaja кб da je pijano. Upozna ga Ivan po glasu,