SRĐ

— 957 —

taj sastanak. Napisa pođn]e pismo, prepuno naj nežnijih osjec'aja, priloživši krasnu Jubavnu pjesmu, koju je tog jutra pod Erminijinijem dojmom sastavio. Zadni su stiliovi glasili: Ti seorgo e inteudo se mie ciglia eopre Alto sopore .... E sogno menzogner ? Che misteri, ehe mondi a noi discopre! 0 quello e il ver, ođ e men bello il ver. Co' 1' silma mia talora si eonfonde L' auima tua, miracol gentil! Insiem potesser d' ogni labe monde Л1 ciel poggiar da questa terra vil! Zatvori pismo i predade sluškini, da ga odmah otpremi, a on izađe na dvor. Htio je potražiti prijateja grofa Ivana Donelli, da mu ispriea sinoćne doživjajo. Ivad zaokrenu mletačkijem trgom, neko ga otrag za rame zgrabi. Bio je Ivan Donelli. Alfred vas veseo pograbi ga za ruku i uvede u obližnu kafanu, gdje mu potanko ispripovjedi cio dogođaj. Ivan se je tome vrlo veselio, jer mu je Alfred bio jedan od glavnijeh prijateja, a vrlo ga je volio radi nežna i plemenita negova srca. On je bio uvjeren da Erminija ne bi našla bojeg zaručnika i sve je sile bio uložio u tu svrhu. Znao je, da će se Alfred morati boriti sa mnogijem poteškoćama, dok svrsi privede tu stvar, jer su Erminijini roditeji nastojali udati svoju kćerku za kakovog bogatog rimskog grofa ili barona. Trebalo je dakle oprezno raditi; Alfredu je preporučio, da bi cijelu stvar tajnom držao. Sa Adrijanove tvrđave top je bio puknuo, kad se prijate]i u kafani rastadoše. III. Tiha je i vedra noć, samo na drvetu Pinčijeve gradine slaže slavu] noćnu Jubavnu pjesmu. Tanko zapjeva tica, pa jače i jače, kao što kuca sve živle i živje mlado sree na prvo usplamćehe Jubavi. Uzduh je bio napojen jakijem mirisom bi]a i cvijeća, tako da su se osjećale guste struje zađaha ruža, hia-