SRĐ

— 85 —

vjernim vojnicima sebe i palatu u kojoj stanovase (dvor), tvrđave posj.ed.ne odanijem i izobilnijem posadama, i tako iznese na vidik svoje tiranske namjere. Taj negov postupak izazove negodovaae u državi, a aristokatija ne propuštaše nijednu priliku a da ne izjavi svoje nezadovojstvo. Ali Damjan svojijem govornickijem darom uspijevaše da ubijedi većinu u vijeću o potrebi produžena iiegove vladavine, dokazujući da su u ovalcijem žalosnijem prilikama izbila još na površinu neka porodicna trvena kod vlastele, te da je prijeko potrebno da jedna gvozdena ruka, kao što je negova, popravi tako pokvareno unutrne stane u državi i spase grad od opasnosti koja mu prijeti s po]a. Uvjeravaše, da će sam dati ostavku i sici s vlasti cim ta dovede u red, i da će se odmah zatijem povući u miran život daleko od svake politike. Ali to nije moglo zapušiti usta nekijem od vlastele, koji prozirahu despotske namjere kneževe: a narocito Bobaliju Domani i Volciju, koji svuda na javnijem mjestima bez ikakvog okolišena grđahu kneza, otkrivajući iiegove tajne namjere. Kad to dostaviše Damjanu, naredi on da se svi poapse, ali oni izviješteni na vrijeme pobjegoše u Bosnu. Prođoše dvije godine od kako vlađaše Juda malo silom malo milom, plašeći senatore i ulagujući se narodu, dok patrieije Piro Benesa, negov zet, covjek oduševjen za slobodu, poče sklapati zavjeru, ne mogući trpjeti da mu otagbiua stene pod jarmom tiranina. U negovoj kući poceše se skuplati svi oni kojima bješe mrska Juđina vladavina: on tu držaše besjede protiv tiranije svoga tasta; okrivjavaše ga što je nepravedno i prevarom lišio gradane udjela u državnoj upravi, a nuđaše se da sam stane na celo sviju onijeh koji su žejni bili dapovrate stečena prava oteta od Jude, pa pretresajući razna sredstva da se postigne žejeni ci], zakjuči: da je dosta opasna stvar napasti direktno tiranina, koga je narodna naklonost štitila, kao i mnogobrojne straže, kojima je bio neprestano okružen. Da je zgodnije potražiti pomoći od kakve strane države, te da se od ne postigne bez velikog prolića krvi da zbaci despota, a bez povrede integriteta republike. „Опај, koji bi nas bio pomogao u ovoj neprilici, doda na kraju Benesa, bio bi bez sumne grcki car: ali poslije nesreće koja je zatekla tu dinastiju, nala-