SRĐ
- 175 —
koji sasvim mirno pušta, da mu Morali-vezir uteče, da ga Tuzla kapetan iznevjeri i, koji, pored nekakve Hrvatice Marije, zaboravja na svoje i narodne najvažnije poslove. Ovakav Husein kapetan nikada ne bi mogao imati опбliko sjedbenika, koliko ih je imao. I zar se ne bi toliko osjet]xvi siedbenici pobunili protiv nega već zbog toga, što hoće da uzme strankinii , ostavlajući je u nezinoj vjeri, kad se bune protiv Sultana zbog malenkosti: što moraju obuei franačko odijelo? I žar bi se sam Husein kapetan odvažiti mogao i, mimo običaj, oženio se sa strankinom, ostavivši je u vjeri, kadkašne umire samo radi toga, što ne će franačkoga odijela... Pa kako li govori Husein kapetan. Ništa drukčije, nego kao što danas govori J. E. Tomić. Nije sličan ni današhemu govoru naših Muslimana (koji je sad nešto iskvaren), a kamo li pređašnemu! Husein govori: dvojim, hvastavče, postigli svoju svrhu i t. d. Sure iz Korana izgovara u hrvatskome prijevodu, 1 ) dok svaki Musliman ne izgovara ih drukčije, nego na arapskome jeziku, a, šta više, stariji ni danas ne vjeruju, da se sure iz Korana i mogu prevesti, i to smatraju kao nekigrijeh. Iza ovoga Husein veli tuđoj ženi: (ubo moja, i plače nanezinu grobu, premda je Muslimanima đunah (grijeh) za mrtvima zaplakati. Evo kakav je jedan monolog Huseinov i kako Tomić zamišja, da je slavni Zmaj govorio: „— Cemu ta igra ?, To će biti samo sjepilo za kratkovide Jude, jer svako pametan znati će, da vezir ne ide s nami dobre vole i da nemu nije ni na kraj pameti, da kupi čete proti svome Sultanu..." > Ni ovo nije dosta! Tomić hoće da napravi kapetana i smiješnim, i s toga ga nagoni, da se zajubi u već pomenutu Hrvaticu, a to samo radi toga, što ga je potsjećala na prvu |ubaznicu — Mejru. „— Isto lice, isti stas, isti glas, potsmjeh isti, ime isto (a baš nije isto, jer je ovoj ime Marija) — cijela Mejra!" S ovom Hrvaticom izvodi ga u šetnu, na konima, poput današnih švapskih kavajera, a u Osijeku ga, radi he, gura
') ,,Ni u jasnom danu, niutamnoj noei, tvoj gospodin nije te ostavio, niti mrzio! ■