SRĐ

— 148 -

privola, on ju je morao svake večeri na glasoviru pratiti; ona bi uz negovu pratiiu savršenim s'tivatanem pjevala razrie motive iz najbojijeh opera. III. Evo dvije združene duše u najbolem mladenackom zanosu, kada duševna mašta, pa bilo i u samoei, želi sresti se s osobom, kojoj bi mogla povjeriti barem iskru onoga žara, koji eešće i nepoznat osvoji najbopi stranu našega srca; a kasnije otkriva svoju moć, kada bi ga kakova neprijatna okolnost htjela prigušiti. Je li zagospodovao ludskijem životom, savlauuje svalcu silu, mnogo puta i sam razum, 1 vodi slijepa covjeka k rubu najveće propasti. Uz rijetke duševne vrline, Ivan je bio obdaren i nekom prirodnom lepotom. A r isoka stasa, lijepa profila, živa i okretna pogleda, finili usnica, na lcojijem je titrao neki malanhonicni posmijeh. Bio je takav, da je lako mogao svojijem vrlinama zanijeti djevicansko srce i ustalasati nežne grudi kakove krasotice. Zorka je vee u pocetku gojila osobitu simpaliju za Ivana. Mislila je, da je to samo pi'ijatejstvo i ništa drugo; ali je kasnije spoznala, da hom vladaju neka jača sila i plemenitiji osjećaji prama Ivanu. Kada bi on bio otsutan radi raznijeh poslova, nezino bi lice poprimilo neko žalosno obiježje; hinila je pred majkom, bojeći se, da joj ona ne bi tajnu otkrila, koju ni ona sama nije znala protumačiti. Ivan, pod pritiskom mističnijeli čuvstava, nije se znao indiferentnijem pokazati pred božanstvenom Zorkinom pojavom; ipak je višekrat razumom ukrotio kucaje svojega srca, i ako bi mu lice porumenilo pred nezinijem pogledom i grudi mu se uzbibale, kada bi mu ona upravila kakovu milu riječ. Gdjekada bacio bi pogled na nežni ten nezinoga lica, oblivena ružičastijem oblačićem, u igri bi im se češće dodirnuli prsti, a on bi svaki put pri takovom dodiru oćutio, kako mu se brecne duša u grudima. One večerne zabave trajale su nekoliko vremena. Zorka je pjevala prekrasno, kod he bi mu se duša razveđrila. Nezina