SRĐ

— 298 —

bi došli; ti si Bokel, pa ВокеЈа ne ćeš da izđaš; nego citaj! i pruži mi pismo. Ono naznačivaše tacno mjesto na Kandiji, gdje sam po noći imao da pristanem s brodom, da ukrcam Vasosa, i gdje da ga u Grckoj iskrcam. „ I'ristaješ?" upitaše me, kada docitah. „Pristajem, pa taman zaglavio!" odgovorili, a stariji rnaši se džepa i šćaše da mi turi u ruke ojaču kesu novaca. ■— E, to pak ne ću! — rekoh, a oni se stanu izvinavati i odoše. — Ja sam ti sretno ukrcao i iskrcao Vasosa. Vojska na brodu bili sve ВокеЦ i svecan bio je cas, kad smo jedan drugom dali vjeru, da se ne ćemo prosočit; ja sam držao starinski nož, koji ima oblik krsta, u ruci, a oni su polagali ruku na n. Nego, grcke novine stanu me u zvijezde kovat, kada je Vasos bio na sigurnom tlu. I kad prispjeh s „Đurkom" u Trst, bio sam preslušan od naše vlasti, pa da me je vojska s broda izdala, ode ti moja patenta s Bogom, a ja u Capo d'Istria! — Ej, junacki sine, alal ti vjera! — povikah i uhvativ ga obim rukama, stadoh da ga celivam — A ti meni to do sada još kazivao nijesi! — U onoj tmini nijesam mu mogao razabrat oci, ali sam osjetio na mom licu nekoliko toplih kapi. On se podiže tobože da pregleda tunu, pa so opet do koji čas meni približi. — Nego, moj doktore, i ako mi vlast nije mogla ništa, svak je vjerovao, da sam ja Vasosa prevezao s Kandije u Grčku. I konte Andro me izgrdi u pismu do mile voje, nazva me buntovnikom i otkaza mi zapovjedništvo „Durka", jer da gledam tuđe interese više nego li hegove. — To su ti plemići! — prezirno rekoli. — Nemoj tako, doktore, — on će mi na to — ni svi prsti ruke nijesu jednaki! A eto vidiš kavajer Pero T., бак iz Odese me pozvao da preuzmem zapovjedništvo na negovom vaporu i naročito me u pismu pofalio radi čina s Vasosom. — Čuo sam za Pera T. rekoh. — To je pravi patriot, Kapetan Eubo mi neki dan povijedao, da je taj kojenović dao podosta žita na dar Crnogorcima 1876. g. za vrijeme crnogorsko-turskog rata. A i Srbijancima je iste godine, govori se, necim pomogao, nego on o tome ne da ni opepelit. I šćela se ruka Božja, rece mi kapetan l^ubo, dok je taj veliki patriot