SRĐ

— 853 —

cas, nekom naslađom dirala onu tamnu clubinu srca, da oćuti nutrni plamen boli i života. Sama se žurno obuce i oplete. Ona sobica bijaše slatka kao muzika, odveć slatka. Ruže su mirisale premekanim mirisom, prenežnom dragošću. Tu se trpjelo, tu se gubila sva duševna snaga. Trebalo je biti sretan pa stanovati u slicnom gnezdašcu, ne imati u duši, što imađaše ona, a što se nekako bolno slagalo s okolinom. Jelena za čas pogleda s prozora kroz ružicno lišće, kojim je drmao vjetar. Vrhunci gora bili su sasvim pokriti crvenilom. Modrikasta je sjen zastirala livade, šume i bijele stazice u vrtu, koje su grabjali neki težaci. Ona pomisli, da je pocimao treći dan, otkad je Cortis otputovao, i da će možda do malo ura stignuti koje pismo. Ah, je li ona mogla požejeti i ocekivati to pismo? Potajno je nega odavno jubila. Ali nekad ne bi bila litjela, da on na hu misli mnogo. Dosta joj je bio prijate]ski pogled, lijepa rijec i svaki znak tihe prijaznosti. I samo Jiliu prijaznost" litjela mu je iskazivati sa svoje strane, vojna da Jubi i šuteći trpi; strastvenom nadom da će moći štogod uraditi za n, a ne znajući što; i da će tako učiniti svijetu malo dobra. Inace, bez djece, dušom odijejena od muža, bila bi sprovela život kao sjena; pružajući okolo sebe možda kakvu prolaznu utjehu kojem ožalošćenom stvoru, ali odnoseći Bogu, tresući se kao sluga evandeja, toliko nekorisnog blaga, zakopanog u svom srcu. Ali je sada znala, da je jubjena, Nije bila u dvoumici, e je on ne shvata. Sada sva nezina duša bijaše mutna slacina, puna sunme i pecali. Ode s prozora i pohlepno dohvati knigu, što je ležala na stolu. Bijaše to treći svezak Memoires d'outre tombe od Сћаteaubrianda, posuđenog od Cortisa. On joj bješe rekao, da je već kao dijete bio oćutio fantasticnu Jubav prama Lucili de Chateaubriand, kontesi pl. Caud. A ona je sada u tim uspomenama tražila Jubomornom pomnom svaku rijec, koja se odnosila na sestru velikog pjesnika. Htjela je izazvati iiezinu Jepotu, punu sjete; duh, pun otajstvenosti i genija, koji je izgledao suvišan za ovaj svljet i zato teško razumiv: „tant' il у a de diverses pensees dans ma tete", kako je pisala Chateau23