SRĐ

— 355 —

ogradi na glavnom drumu. Jelena srete dvornika, koji je nosio telegram za senatora, baruna di Santa Giulia. Naredi mu, da ga odnese odmah nezinom mužu, te izišavši iz ograde, uputi se na desno putem, zakrijenim od topola, put kućica rijeke i Passo di Rovese. Mišjaše na Lugano, gdje se nazad koju godinu bila zadržala dva dana. Viđala je modrikaste vode, dugu obalu, kojom se redaju kuće žute, bijele i sive; te red brežulaka i gora, pokritih zelenilom. Gdje bijaše Danijele? Nezina ga mašta postavlaše svaki čas na drugo mjesto. Je li bio na prozoru „IJotel-а du Pare", na kojem je ona sanarila? Je li bio u kakvom sivom dvorcu na jezeru, kojega se ona sjećaše? Ili u kakvom drugom na brežujku, žutom ili crvenom? I zamišjala je uza n drugu osobu, svakojakih crta, žalostivih i odvratnih od starosti, sa svim izrazima boli, iskrenim ili hinenim. Danijele se imao sastati s majkom prije dva dana, Nije moguće da mine drugi dan, a bez pisma. Posta ne dolazi prije večeri. „Još dvanaest sahati!" mišjaše Jelena, zaustavivši se na drvenom mostiću. Gledala je sjenaste vode rijeke Rovese i upijala životArorni vjetar, koji je donosio miris alpinskih livada i jela. Prođe vlasnik bližne hidraulicne pilane, te začuđen pozdravi „kontesinu", kako je svi u Passo di Rovese još zvaliu.. Ona ga jubezno zadrža. Polušajivo, poluozbijno zametne razgovor o izborima. On, uplivan izbornik, kojemu je barun di Santa Giulia bio dobro napunio glavu, odgovori nekako tajanstveno, s lukavim smiješkom, koji u prvi mah smuti Jelenu. No ona prozre tajnu i u cas rasprša barunove izborne paučine. Smijući se гебс, da su u politici ona i muž hezin neprijateji, a da i konte Lao mnogo drži do izbora Cortisa. To je trebalo osobito uzeti u obzir, jer je kuća Carre dobrovojno plaćala polovicu trošaka za uzdržavane mosta, što ga je vlasnik pilane bio sagradio. On, skrušen, obeća, da će glasovati za gospodina Danijela. „ Karl Vi kažete, da je tako!" i poklonivši se klobukom do zemje, ode svojim putem. Jelena se uputi na lijevo Rovesa, među johe, koje livadama sakrivaju rijeku. Ovamo voda oblizuje gustu šumu, tamo travom obrasao zalijev prima vodu, koja se polako okreće, vraćajući se natrag. jelena se zaustavi. Držaše medu rukama zatvorenu knigu, motreći struju, a na drugoj obali, u visini, stare