SRĐ

— 838 —

Dva dana pred veliki Gospođin dan bio sam u Novome. Tu sam ti vidio majku, koja, kako znaš, svake godine pođe tamo da vidi stare rodite^e. Ivada je od mene čula, da te je naš Jahn nedavno vidio, morao sam joj obećati, da ću joj ga dovesti. Sunce je bilo još dva kopla visoko prije nego li će da zađe, kada sam s našim Aleksom bio predstavjen tvojem djedu i babi, koji su pred odrinom ispred kuće sjedili. Na stolu pred djedom ti stojala starinska knižica, koju je crv dobrahno protočio, a pred majkom ti i babom košarica s čarapama. Očare niko od nih troje nije nosio pri svom poslu, a naši mladi nosovi već odavna osedlani cvikerom! Knižica, koja ti je ispred djeda bila, kako se kradom osvjodočih, bio je pikantni francuski roman, a u košarici s pletićim iglama i čarapama bile brojanice! Aleksa je morao da pripovijeda o tebi i najmane sitnice, a ja sam pravio opažana. Baba ti je, približivši se naslonačom onoj Alekse, ovome dva puta rekla: „Molim Vi, glasnije, jer on slabo čuje! - ' i pri tom pokazala na djeda; a meni se čini da on boje čuje od ne, i ako su nemu devedeset i dvije godine, a noj deset maue. Mene ti je djed smatrao liječnikom, pa mi se potuži, kako je još lani mogao s prozora drugog sprata lijepo raspoznavati čejad, što ulicom pred kućom prolaze, a sada tek razabire s te dajine je li muško ili žensko, pa me pitao za liječnički savjet. Tvoja baba nam je povijedala, da si je jednom poslije nego ti je cijelo jutro pričala priče, a bilo ti je tadaveć četiri godine, upitao, ima li i ona majku, pa kada ti je odgovorila da nema, da si joj je od milošte obećao kupiti na Savini! Nas dvoje, tri, četiri li puta opraštali smo se od tvojih, pa opet od nili zaustavjeni o tebi povijedali i teke po „zdravoj Mariji" otišli u grad, gdje smo gledajući baronovu kuću večerali. a Turčin već bio zapalio simsiju pa sjedi na Kandikuli, čuva zakopano blago i čeka na hoj još i sada kao i nazad trista godina. Sva tri dana, što sam u Novome zajedno s Aleksom sproveo, ostaće mi dok sam živ u ugodnoj uspomeni radi brackog dočeka Novjana. — „А koga oni stranca prijatno no susreću?!" — reći ćeš ti. Istina brate, ali mene i Aleksu po gotovo, jer krv nije voda!