SRĐ

— 382 —

nagrada, štampa u 500 primjeraka; da-se ovogodišna nagrada iz zadužbine Nićifora Dučiea može izdati u sumi od 900 dinara za spis, komu nagrada bude dosuđena. * Srpski kniževnik Ivo Cippico o djelu: ,,lz dekadence", album slika od Podnopojskoga — piše uJ^etopisu Matice Srpske: ,,Iz dekadence" kniga je svoje vrste, prijatno se 5ita a napisana je jedrim stilom i odaje sređenoga pripovjedača. U slikama osjeća se i život i priroda i malanbolija kraja i simpatija piščeva za ono o čemu pripovijeda; vidi se, pisac bi imao još mnogo da reče, i on to osjeća i mogao bi da ispriča. Pa zato je šteta, što radna nije opširnija, što pisac nije uložio više truda, da koncentriše ove slike i da ih opširnije razvije. Sigurno će to drugo'm prigodom učiniti, pa ce nam tako svojim talentom osvijetliti zanimjive momente one jedinstvene bokeške krajine. * U prvoj svesci jubilarnog 25-og toma „Archiv fiir slavische Philologie" ima interesna rasprava prof. M. Resetara „ Die Metrik Gundulić's", gdje se na osnovu marlive studije (jrundulićevih dramskih, epskih i lirskih proizvoda raspravja o brojehu slogova, sliku, dvanaestercu, osmercu, ostalim razmjerima, obrazovanu strofa i upotrebi pojedinih razmjera. U tom poslu trudi se pisac da pokaže, šta je kod Gundulića samosvojno, šta je naslijeđeno od starijih dubrovačkih pjesnika, a šta se opet ima svesti na talijanski uticaj. Od osobita je interesa napomena piščeva na str. 288 i daje, gdje dokazuje, da Gundulićeva Dijana i Armida nijegu dramski fragmenti, kako se obično uzima, nego IDroste ali potpune dramske scene. Pisac drži da će teme]ito poznavane Gundulićeve metrike biti od pomoći pri utvrđivanu hronološkog reda Gundulićevih djela, a ujedno će se s pomoću znana hegove metrike moći tačnije odrediti, koja djela vaja hemu pripisivati a koja opet ne. * Izašao je i drugi dio važnoga djela prof. K. Jirečeka „D\a Romanen in den Stadten Dalmatiens wahrend des Mittelalters". Ovaj dio donosi gradu za poznavane dahnatinskog romanskog dijalekta. Na prvom je mjestu zbirka romanskih tekstova iz Dalmacije iz g. 1284-1528. Neka od tih pisama pisana su u Zadru, Spjetu, Baru i Ulcinu, no velika većina potječe iz Dubrovnika ili od Dubrovčana iz unutrašnosti Balk. Poluostrva (iz Brskova, Prizrena, Srijema, Visokoga i t. d.). Između tih pisama osobito se ističe jezičnim osobinama pismo Zadranina Teodora de Fumato iz g. 1325. Interesni su da]e u ovom odje]ku ispisi iz dubrovačkih testamenata za vrijeme kužnili godina 1348. i 1363. Drugi dio radne donosi neobično marlivo pribranu zbirku lič-