SRĐ

— 449 —

29

Grrof, posadivši se u jedan kut od sobe, nakon nekoliko časa potpunog muka, indiferentno rece grofici: — Večeras ćemo u pozorište. Čuvši rijec pozorište, grofici je bilo lcao da ee joj sree puknuti; za dva časa nije se usudila progovoriti, ali napokon zatajivši unutrnu borbu: — Zaklinem te, rece, danas sam vrlo slaba; ostavimo za drugi put. — Muzika će te rastresti. — Drugo ću veče dragovojno otići, ali večeras... — Ja želim, draga Florencijo, da me pratiš, reče ozbiinijem tonom stari grof. Ona prignu glavu i umuce. Da, dragi prijateju, red joj je bilo podložiti se žejeznoj voji svojega muža, otići u ono kobno pozorište i slušati iz iste lože Stiffelia, ćije joj je pjevane napominalo grozni slucaj, koji ju je do ocajana dovodio. Slušati muziku i pjevanje, koji su je neprestano na smrt potsjećali! Okrutne li osude! Kada sam vidio groficu u pozorištu, mislio sam da sanam, i nijesam vjerovao svojijem očima. A ipak bila je istina. Lako sam shvatio okrutnu bol one nevine žrtve. Nepomična, blijeda i žalosna, stajala je kao mrtva na svome mjestu. Pri trećemu činu učinilo mi se, kao da joj se bol podvostručila i da je sile izdaju, dok je grofovo lice postajalo ozbijnije i izrazom gneva odsijevalo na Stankarove riječi: Jnfarne !... egli e' invola alla veadetta !... 0 spada dell' onor che per tant' anni Cignevi ii flanoo del gnerriero antieo E ne' eimenti а lui mietevi gloria, Vanne lungi da me... pin non ti merto Disonorato io son! ') Takovu sućut pobudiše u meni one dvije osobe različite ćudi i osjećaja, da nijesam s nili pogleđa svrnuo. Malo po malo, što se je više opera svrsi približavala, u svakoj ariji,

') Sramotnik!... on se izmiČ9 osveti! 0 easna sabjo, koja si toliko godina pasala bok staroga borea i u pogiblinia žela niu slavu, daleko od mene .. . više te ne zaslužujem, ja sam osramoćen!...