SRĐ

— 466 —

c) Lapad od lat. Lapidum: to je onaj dio Gruža, što ostaje preko mora na poluostrvu koje nosi isto ime. U zakonskoj kuizi Statutus, lib. 7 cap. (>4, čita se: „Grauossium cum Lapido et Sancto Martino est unus portus." d) Gospn od Milosrđa, crkva okrenuta po starom obredu put zapada. Bila je gotovo srušena, te je arhibiskup Fabio Tempestivo ucini popraviti i proširiti. e) Montovjernu, brežu|ak nad Gružem. U starijem je listinama mons bertus. Što se forme tiče poredi u Sićiliji Mongibello (Prof. L. Zore, Дубровачке туђинке — Споменик cpn. Акад. XXVI. 1895.). More, koje je ovdje vazda tilio i mirno, prodire duboko do Batale ,') gdje se putevi ukrštavaju za u grad, u Lapad i u Rijeku, što je krasna dolina niz koju tece istoimena rijeka, kod starijeh Arion, Umbla, Ombula, a kod italijanskijeli pisaca Ombla, za koju se misli, da je nastavak Trebisnice, što natapa Popovo Pole, te se gubi u podzemne ponore. Dakle gruška luka leži sa sjeverne strane na podnožju brda Srđa, a sa južne uzduž poluostrva Lapada ; za 18 km daleko od Dubrovnika. Pri ušću je bi-ani ostrvce Daksa, što sc u staro doba zvalo Sv. Save pak Asa, Daxa, Dassa-). Po ocu E. Kuzmiću bi darovano redovnicima sv. Frana od nekog vlastelina Save (>etaldića, a to još 1291. god., dok drugi izvori prenose taj dar u 1370. Svakako se zna, da je to krševito i neplodno zenijištc bilo vlasništvo spomenutijeh redovnika i da su oni tamo imali manastir i crkvu, što se još i dan danas vide, i ako se već jedno i drugo nalazi u polusrušenome stanu. Pocetkom prošloga vijeka Francuzi zapremiše zemjište dubrovacko, pa i ovo ostrvo, te ga utvrdiše da posluži na obranu Gruža. Na istomu se ostrvu bijaše zaklonila jednom i sama dubrovacka vlada, a to bijaše za vrijeme kad je po republici kuga mela (1437)/') Ovdje bi

') Po svoj priliei od rijeei „blato", jer je negda tu bila moevara, pa s toga i vuzduli bijaše nezdrav, grozuieav. No moglo bi biti i od porođienog imena, koje se eesto spomine u starijem listiuama (Vole de Iiatallo). ') U|jor. ,,Iu teuebris lux" od X. T. (I'rof. (т. Gebde) i Dr. Jireeek „Die Bomanen i t. d. str. 61. 3 ) V. Eesti „Chroniea ragus." izdaie jugosl. Akad. str. 270.