SRĐ

— 468 —

lisnati makjen, sto ga natapa živa voda, te otice iz obližneg kladenca. Po vrtovima već pri polovici januara bademi su potpuno u cvijetu, a u isto doba slatke narance dozrijevaju pod vedrijem nebom i stranoga putnika sjećaju na blagoću gruškog podnebja. Nije se dakle varao onaj, koji dađe urezati povrh vrata kuće Gradića') ovaj distili: Errat, felices qui credit vivere in urbe, Huc veniat locus hic gauclia vera dabit, niti je pretjerivao maršal Marmont kad je pisao, da mašta ne može da zamisli savršenijcg mjesta pri moru, kao što nije ođista pretjerivao ni Carlo Yriarte kad ostavi napisano, da ovdje priroda sva u naokolo potsjeća putnika na klisure „Monte Carlo" i na ponositi prosjek Monaka. Prirodne su krasote ove luke još i drugi putopisci priznali i istaknuli; tako H. Noe piše: „Ovaj je put slican doista glasovitoj obali Sorenta ili ne mane hvajenoj Rivijeri ligurskog mora". Marco Casotti tvrdi, daje Gruž uprav raskošno prebivalište, a J. Modrić nalazi, da ti gruška luka predočuje čarobnu panoramu, pak je nazivje „milovidnim krajem". Nego, pošto smo viđjeli kakav utisak ucini Gruž na tolike tuđe pisce, pravo je da sada navedemo još i rijeci dvaju našinaca, e da li bi oda|enijem citatejima pružili što potpuniju sliku ove naše krasne luke. Evo dakle nekoliko stihova iz Pucićeve „Cvijete:" zatvara se more I prostrani skutac si napravja Gruž prostrani, glasovitu luku; Na obijcm obalama stoje Ponosite polače gospodske, B'jeli dvori, ograde starinske Zupčatijem zidom zatvorene. A pokojni biskup Vodopić u svojoj opće hvajenoj povjesti gruškoj „Tužna Jele" ovako opisuje ovo ubavo mjesto naše okoline: ') Ova viasteoska pororlica vuče lozu о<1 Vuka Gradikne, Gradine ili Gredića, kojega omlašća viada obdari plemstvom za uagradu usluge, što je ueinio predajom Bodinove kule (У. Lukari op. cit. 26; Appendini I. 262).