SRĐ

— 486 —

pred ocima cvao joj je samo život pun bajnosti i бага, kakav obicajno stvara neiskusna mlaclenačka mašta. Pa i cega se trebalo da plaši ono mlado i nevino srce? — Pjevuckati i smiješiti se bio je i imao je biti nezin život. Iza objeda, grof je imao odjabati jednome prijateju. Grofica mu se približi, pogladi ga po rukama i nežnim riječima pruži svoje čelo negovijem usnicama; a grof prignuvši se, utisne vruć cjelov u milo lice svoje žene. Uzjaha na kona i odjuri. Nakon malo i ja otputovah, a pred očima stajala mi je neprestano divna nezina slika, kao kakav pjesnički fantom. Zašto sam o mirisnome tome cvijetku zlo slutio ? — Možda s toga, jer je moje srce predviđalo nezinu budućnost. Proputovavši u dvije godine dana gotovo cijelu Italiju, povratio sam se svojoj kući. Saznao sam tada, da se je i grof Stelio tu stalno naselio; spominao sam se negove mlade žene, koja mi se je otrag dvije godine predstavila s kitom cvijeća u ruci i s veselijem posmijehom na licu, a o kojoj sam ja ipak zlo slutio. Odlučio sam ga posjetiti. Ja sam bio, dragi prijateju, vrlo ganut i nemiran misleći na nu, bilo mi je kao da imam pohoditi svoju sestru. Propitao sam za grofov stan i saznao, da stanuje na glavnoj ulici, u raskošnoj palači baruna Morini. Bilo je jednoga zimskoga dana, nebo oblačno, a kiša kao iz kabla na zem]u padala. Koja razlika od onoga dana, kada sam prvi put groficu Florenciju upoznao: tada je sunce veličanstveno sjalo na nebeskom svodu, a priroda odisala letnim tubavnim srhom. Stupivši u grofovu palaču, ostao sam zadivjen unutrnijem bogastvom i sjajem; sve je bilo lijepo i udobno, uređeno u stilu renaissance. Priznajem ti ipak, da neke zle slutne zaokupiše moje srce. Grofica Florencija, negdašna divna i mirisava ruža, pretvorila se u veliku damu. Uvedoše me u elegantnu sobicu, koja je bila u najbojem redu; tamo me je čekala i grofica, kojoj bijah najavjen. Našao sam je gdje sjedi na finome jastuku, a uz noge joj stajaše maleno dijete, igrajuei se sa zlatnom narukvicom. Grofica je nosila na sebi crno ođijelo, a izgledala je vrlo zlovojna i kao nemarna prama svome djetetu. Cinilo mi se da sanam, opazivši je onako blijedu u licu,