SRĐ

— 573 —

Тако, evo nas do dana današnega, te možemo preći na ono, što je spomenuto u naslovu ovoga članka. Kada su Đalski i Dežman preuzeli uredništvo „ Vijenca naravno, da su vec* prvim brojem dokazali, da nad nim nema bojega lista. Ne samo da su tako podignuli „Vijenae" do neočekivane visine, nego su i oživjeli onaj smjer, koji je bio za eas prestao smrcu „Života". Dežman je „Vijencu" opet pribavio one mlade lude, koji su mu bili ostali tuđi, a Đalski je svojim ugledom mnoge starije pisce, koji su prije bili ]uti protivnici modernističkom naraštaju, pretvorio u prijateje i suradnike sadašnega novoga „Vijenca". Tako, bez da je ijedna strana pobijedena, nastupio je mir, i protivnici su se pomirili. Vrijednost „Vijenca" ne sastoji se samo u obilnom i ukusnom sadržaju, nego i u dobrim reprodukcijama. Cesto puta u jednom broju donosi kolekciju slika kojega umjetnika (n. p. Talijanca Segantini-a), da nas upozna liegovim radom. Nacelo je „Vijenčevih" urednika, da najprvo iznesu svoje umjetnike, pa slavenske, a tek onda ostalili naroda. To je velika zasluga modernista, koji hoce, da kniževnost i umjetnost spoje. To „Vijencu" ide za rukom. „ Vijenac" je — kako se obično veli — i patriotičan. Taj patriotizam sadašneg „Vijenca" ne sastoji se u praznim riječima i neiskrenim pjesmama. Taj patriotizam sastoji se u donašanu portreta odlicnih i po domovinu zaslužnih ]udi i nihovili opširnih biografija, te u slikama iznoseći čitavu panoramu jednoga kraja, kao n. p. cijele Dalmacije (broj 7.). „Vijenac" posvećuje osobitu brigu i prevađanu. Izuzam kratke crtice, donio je svu „Monnu Vannu" od Maurice Meterlinka, a u prilogu izlazi roman Maksima Gorkoga „Trojica". Ne'znam, što bi se dalo prigovoriti „Vijencu". Jedino mu treba preporuciti, e bi uveo stalne rubrike za sve slavenske kniževnosti: slovenačku, srpsku, bugarsku, slovačku, pojačku, češku i rusku. Ako uporedimo „Vijenac" s drugim hrv. listovima, ne ćemo opaziti na hem strogo domaći bijeg, već malo kozmopolitske boje. To je također dobro. Spomenimo još ,,Prosvjetu" , pa smo napomenuli sve veće listove, koji izlaze ilustrovani. „Prosvjeta" nije baš strogo kni-