SRĐ

— 1025 —

—r Idi i reci majci za zavjet moj i za lijepu vezu koju ugovorismo; a prsten ovaj neka ti riječima svjedok bude. U nemu dragi kam, još si draža duši mojoj ti; tvrd je kam, još je tvrđa jubav nioja k tebi djevojko; svila se oko srca moga kao prsten taj oko prsta tvoga! . .. Glava Druga. „Učini se da im je đrug i pomoćnik, i stane Grcima potajno savjetovati da s narodom nemilostivo i nepravedno postupaju. A tako isto potajno je narodu govorio: Što trpite toliko zlo od Grka?!" Duklaninova Kronika, gl. XXXII. Ne požive dugo stari župan Dragomir poslije blagoslova koji dade sinu i snasi svojoj, jer ga ubiše na prijevari Latini Kotorani kada ga ugostiše. Ubiše ga kao gosta svoga i okajaše sveti obicaj gostoprimstva. I kada nestade tako slovenskih vladara, Samuila i Radomira, Vladimira i Dragomira, nestade premca silnom ćesaru Vasiliju i on postade gospodar svima narodima što živjaliu između tri mora i dvije rijeke velike. A mjesto Dragomira postavi ćesar Vasilije sina negova Vojislava da vlada; i pridade mu Grke, da motre na n hode li vjeran biti Vizantiji. Teško bješe Vojislavu da podesi i ugodi i Grcima koje mržaše i narodu svome kojega JubJaše. Ali se Vojislav naučio bješe u Dubrovniku vještini i hitrini latinskoj, lijepim rijecima i osmjejcima, i bješe razlika izmedu onoga što osjećaše i mišjaše i onoga što zboraše i tvoraše. Kad bješe s Grcima, zboraše što je ovima godilo. — Gledajte, gospodo Romejska, zboraše Vojislav, kako smjela lica prolaze pored nas ovi robovi, otroci i parići carevine! Ne poznaju i ne poštuju gospodara svoga! Ne osjećaju jaram negov, pa ga se i ne bojel — A šta bi radio ti, Trivale, vjerni savezniče i poslušna slugo careva? pitahu ga Romeji. Nauči nas. A Vojislav im odgovori: