SRĐ

— 158 —

Knez razumjevši muk vlastele, opet će vijećnicima: — Gospodo, što ne progovarate? Zašto ne rečete i svoje mnijene ? — Ja se slažem s knezom, od jednom će Cerva, ali mislim da se za prijevoz unajme samo privatni brodovi. — Dakako, privatni brodovi, podupriješe u jedan mah Resti, Sorgo i Mencetić. — Ne naglimo, vlastelo, dignuvši se na noge progovori Bona. Meni se sve čini da smo prenaglili. Vaja prije dobro promisliti, pa onda odlučiti. Stvar nije tako laka, kako se Vama može biti čini. Toliko puta mi smo ovako na brzu ruku što odlučili u senatu, pa smo poslije upali u nevoje; zanago, ne bi mi bilo milo, da nam se i danas isto dogodi. — Vlasteline, upane mu u riječ Resti, molim te da nas ne držiš za ludove. Odluke su sveđ bile dobre, a mi nijesmo krivi ако su se prilike poslije promijenile. Nemoj dakle kriviti senat. — Protestavam, odgovori mu Bona, ja poštujem i senat i vijećnike; nikoga nijesam uvrijedio, nikomu nijesam rekao da je lud. Ja ću samo reći svoje nmijeiie, a poslije možeš i ti svoje. — Imaš pravo, reče knez Ivan Bobali; nastavi vlasteline. — Ja sam dakle, nastavi Bona, htio reći, da prije promislimo dobro. — To si već гекб, primijeti mu Sorgo. — Jesam, ali nijesam obrazložio. — Non vale la pena 1 ), dobaci Resti. — To ti govoriš, proslijedi Bona, i s toga su ti sve i uspjele; poznamo te kad si otišao kako poslanik u Mletke. — Ti si uvijek bio ništo, reče mu Sorgo. — Na dvor s him, na dvor, uvrijedio je senat, stadoše se na vas glas kriviti pristaše Bonine. On nije vlastelin, on je hala, nije dostojan ovdje sjedat. Na dvor, na dvor! — I Grondola se diže sa stolice da izbaci Sorga na silu iz senata, ali ga Beneša uhvati za ruke i odaleči.

') Ne zaslužuje.