SRĐ

— 171 —

Petar. (bije Frana i tjera ga). — I tebi se prem dalo doć se uprtit u tuđe posle. Znaš li, što govori stara rijec: da među noktom i mesom nek te niko ne dotiče, (pak se vraća k Đj vi i stiskivajuć je za ruku govorijoj): Amo, pomirimo se mi dvojica daj ruku. Điva, — Hoću, iza kako me si onako izmlatio. Petar. — To je sve ništa. Daj ruku. Điva. — Ne ću. Petar. — E, e. Điva. — Ne. Petar. — Moja mila ženo. Điva. — Zdrav si od tega, na vjeru. Petar. — Dospjejmo je, govorim ti. Điva. — Ne učini ništa, kad ti Điva govori. Petar. — Stani, stani, stani. Điva. — Ne ću, nego đusto stat u svađi. Petar. — Id' ludno! Ono je bila jedna stvar od ništa .. . D;i, dospjejmo je. Điva. — Ostavi me stat. Petar. — Daj ruku, govorim ti. Điva. —■ Ali me si veoma i bez pripozita istrapaco. Petar. — Da; da je tako. Ma ti pitam proštene: što ho'š 1 ) drugo?... Stavi ruku ovdi. Điva. — Praštam ti. (Poiako): Ma ćeš mi je na vjeru platit. Petar. — Ti si luda stavjat se 2 ) od onega. Ono su neke malahne stvari, koje su potrebitne (sic) kad ter kad među ceJađim, koja se dobro gledaju, i pet-šest po leđima među mužom i ženom, ne činu drugo nego krepeniju 3 ) |ubav među nima. Pođ', a ja idem prinijet hešto drva, pak ću se zamlatit pod Srđ i sjeć. Obećivam ti ih do veće smirit jedne sto bremeni, viđećeš.

') Ho'š ili hoć' je skraćeni oblik od hoćeš. — U Dubrovniku. 3 ) Stavlat se od onoga — znači ovdje: naijedit se radi... — Danas: nijesam se stacio znači: nije mi to palo na pamet, nijesam se tome dosjetio. Fraza je obična po svoj Dalmaciji. 3 ) Krepen-a-o == јак, čvrst; mješte: krepostan. — Danas pometnuta, ali očito dobra rijee.