SRĐ

— 174 —

Andro. — Ovo je stvar veramente čudnovata, da sva velika če]ad imadu koju niliovu žilicu u glavi 1 ); sveđ štogod baсгдаји sa svom nihovom pameti. Điva. — U ovemu ti je velika žila priko svijeh moždani i veća nego bi se moglo i vjerovat®); zašto hernu na taki nacin veće puta dođe za ne htjet otkrit se, da išta zna, dokle god ne cini se, da na silu od bata uzbude ti ćedat koliko mu basta. Ja vas avizavam, da vi ne ćete doć s nim nigda na kraj niti će vam nigda htjet rijet, da je on liječnik, ако mu dođe negova fantazija, dokle god ne uzmete u ruke po jedan dobar štap i ne činite mu pod batina, da vam na svrhu spovije ono što će vam u početak (sic) htjet zatajat. Ovako i mi s nim sveđer prohodimo, kad god imamo potrebu od hega. Andro. — Kape, strašne mahnitosti! Điva. -- Istina je, jest jaka, ma osvem tega, viđećete gdje čini čudesa. Andro. — Kako mu je ime? Điva. — Ime mu je Petar, ma ga je lasno poznat. Ovo je jedan čovjek, koji nosi brka, brade crne, a obučen u kdpotu (sic), a ođizdo đupet, ali ti jačermica; gaće široke s nogavicam ća do doli, na dimije; na glavi bareta, a doli, za obuću, papuče. Andro. — Ma je li istina, da je tako vro 3 ), kako nam pripovijedaš? Điva. — Je li vro? Ovo je jedan čovjek, govorim vam, koji čini čuđesa. Nijesu šest mjeseca dana, da jedna žena bila je veće ostavjena od svijeh liječnika; svak je je (sic) držo za mrtvu i stala je tako, što mrtva... mrtva, veće šest ura i veće su se spravjali za ukopat je, kad u to činili su pod silu doć ovega liječnika, o komu ti govorim. Kad je je (sic) vidio, uzeo je i kanuo u usta jednu kapju, ja veće ne znam česa; i ti isti čas, kako joj je to kanuo, skočila je, digla se iz odra i stala prošetivat рб kamari, da ne bi rekla, da joj je išta bilo. Luka. — Cuda, do moje glave!

') Imat žilicu u glavi -- bit nastran. ') U matioi: „Negova je mahnitost veća no što se može vjerovat". — Prijevod je mnogo drastičniji. s ) Vro mješte vrl, sasvijem pravilno.